Fjodorov je posumnjao da su sitne povrede promenile zakrivljenost rožnjače.

Neobičan medicinski slučaj iz sedamdesetih godina prošlog veka poslužio je kao inspiracija za razvoj jedne od najpoznatijih metoda korekcije vida. Prema priči koja se vezuje za sovjetskog oftalmologa Svjatoslava Fjodorova, 1974. godine u njegovu ordinaciju došao je kratkovidi dečak kojem su tokom tuče razbijene naočare, a komadići stakla povredili rožnjaču. Nakon što je hirurg uklonio delove stakla i povrede zarasle, primetio je nešto neočekivano: dečakov vid se značajno poboljšao, iako je prethodno imao problema sa kratkovidošću.

Fjodorov je posumnjao da su sitne povrede promenile zakrivljenost rožnjače, zbog čega je svetlost počela pravilnije da se fokusira na mrežnjaču. To ga je podstaklo da razvije metodu poznatu kao radijalna keratotomija, tokom koje se na rožnjači prave precizni radijalni rezovi kako bi se promenio njen oblik i smanjila kratkovidost. Metoda je tokom narednih decenija postala značajan korak u razvoju refraktivne hirurgije, a Fjodorov je stekao međunarodno priznanje u oblasti oftalmologije.

Iako radijalna keratotomija nije isto što i danas popularna LASIK operacija, istraživanja i iskustva stečena primenom ove tehnike doprineli su razvoju moderne hirurgije oka. LASIK je kasnije nastao kombinovanjem drugih hirurških tehnika i primene excimer lasera, omogućavajući korekciju vida bez potrebe za klasičnim radijalnim rezovima. Zanimljivo je da je priča o dečaku i razbijenim naočarima postala poznata anegdota u istoriji medicine, mada pojedini stručnjaci napominju da njena autentičnost nije u potpunosti potvrđena.

Autor: redportal.rs