Bez promene pristupa, smanjenja birokratskih prepreka i realnije strategije tranzicije, budućnost evropske autoindustrije izgleda mračno

Karlos Tavares, jedan od najuticajnijih ljudi svetske automobilske industrije, prekinuo je ćutanje nakon svog burnog odlaska sa mesta izvršnog direktora Stelantisa. U ekskluzivnom intervjuu za Le Point, povodom izlaska njegove knjige Un pilote au cœur de la tempête (Pilot u srcu oluje), Tavares ostavlja po strani ličnu situaciju i fokusira se na veću temu – nezavidno stanje u kojem se nalazi evropska automobilska industrija i strateške greške koje su je dovele na ivicu ponora.

Tavares, arhitekta ogromnog konglomerata Stelantis, nastalog spajanjem PSA-a i Fijat Krajslera, svoju poslednju fazu na čelu kompanije opisuje kao vrlo turbulentnu.

Krajem 2024. Stelantis se našao na raskrsnici: usporiti ili ubrzati tranziciju na električnu mobilnost. Prema Tavaresu, unutar uprave su se odlučili za prvu opciju, što je dovelo do gubitka poverenja predsednika Džona Elkana i Tavaresovog iznenadnog odlaska.

Na pitanje šta je tačno pošlo po zlu, Tavares je jasan i ukazuje na niz spoljašnjih faktora koji su „težak teret“ za celu industriju.

- Gubite kontrolu nad svojom sudbinom zbog faktora kao što su carine, propisi, geopolitička pitanja - objašnjava on. Ističe da takvo okruženje guši inovacije i tera talente da napuštaju sektor, dok dugoročni ulagači gube interes.

- Automobil će postati uobičajeni predmet, od malog interesa, poput frižidera - dodaje pesimistično.

Srž problema, prema Tavaresu, leži u reakciji Evropske unije na aferu Dizelgejt iz 2015. godine. Umesto da se fokusirala na krivično gonjenje Folksvagena, Komisija je postala „dogmatična“ i krenula u osvetu celoj evropskoj autoindustriji, forsirajući isključivo električnu mobilnost u rekordnom roku.

Tavares smatra da je pravi put bio postepen prelaz.

Rešenje bi bilo zabraniti prodaju vozila sa unutrašnjim sagorevanjem u fazama, na osnovu emisija CO₂, i nametnuti postepeno povećanje električnih vozila. Takav pristup bi dao inženjerima vreme za razvoj konkurentnih tehnologija i omogućio srednjoj klasi da sebi priušti "zelenija" vozila.

Umesto toga, evropski proizvođači koji nisu bili spremni za skok bili su primorani na njega, „otvorivši vrata Kinezima, koji su već savladali tehnologiju“. Tavares to procenjuje kao „gubitak“ od 50 milijardi evra koje su Evropljani potrošili pokušavajući da nadoknade zaostatak.

Tavares je posebno oštar prema novim carinama na kineske električne automobile, smatrajući ih kratkoročnim rešenjem.

- Carine su poput flastera na drvenoj nozi - kaže. Kineski proizvođači već rešavaju taj problem osnivanjem fabrika u Evropi, koristeći evropske dobavljače i proizvodeći po lokalnim cenama. Ishod? „Evropska automobilska industrija biće ‘kinifikovana‘.“

On čak postavlja i intrigantno pitanje u vezi sa sporazumom Stelantisa i kineskog Leapmotora, gde Stelantis preuzima 21 odsto kompanije.

Imam samo jedan odgovor: jednog dana, ako Stelantis bankrotira, moći će da ga otkupi.

Na kraju, Tavares se obrušava na nesnosnu evropsku birokratiju koja onemogućava reindustrijalizaciju. Daje upečatljiv primer: dok je spajanje PSA-a i FCA-a, stvaranje globalnog diva, trajalo 13 meseci, dobijanje dozvole za fabriku baterija filijale ACC zahtevalo je 14 meseci čekanja. Takva birokratija, zaključuje Tavares, jednostavno „guši kompanije“.

Poruka Tavaresa je jasna: bez promene pristupa, smanjenja birokratskih prepreka i realnije strategije tranzicije, budućnost evropske autoindustrije izgleda mračno, a put ka njenom opstanku vodi kroz Peking.

Autor: redportal.rs