Analiza sedimenta iz jezera Lago Koba i cenotea Iškač, na severu poluostrva Jukatan, otkrila je izuzetno visoke koncentracije žive koje su tokom perioda naseljenosti drevnih Maja višestruko premašivale današnje granice toksičnosti.
Najalarmantniji rezultati zabeleženi su u cenoteu Iškač, gde je oko 720. godine nove ere koncentracija žive dostigla približno 18 mikrograma po gramu sedimenta. Takav nivo predstavlja ozbiljnu opasnost za vodene organizme i može izazvati velike poremećaje u ekosistemu.
Naučnici su primetili da su tokom perioda najvećeg zagađenja opadale populacije algi, bakterija i različitih životinjskih vrsta. Pojedini organizmi potpuno su nestali iz sedimentnih zapisa, što ukazuje na to da je kontaminacija narušila čitave lance ishrane.
Ovo otkriće ukazuje na još jedan ekološki problem sa kojim su se suočavale zajednice Maja tokom klasičnog perioda, pored poznatih izazova poput suša, krčenja šuma i erozije zemljišta.
Istraživači su 2023. godine prikupili sedimentne uzorke iz jezera Lago Koba i cenotea Iškač, vodenih površina povezanih sa drevnim naseljima Maja. Jezero Lago Koba nalazi se pored ostataka istoimenog grada, koji je tokom klasičnog i ranog postklasičnog perioda, prema procenama, imao između 50.000 i 90.000 stanovnika.
Sedimentna jezgra duga 6,4 metra omogućila je rekonstrukciju ekološke istorije jezera tokom nekoliko hiljada godina. Rezultati pokazuju da je koncentracija žive počela da raste oko 40. godine nove ere, dok je između 250. i 300. godine dostigla približno 2,3 mikrograma po gramu, nakon čega je postepeno opadala.
Još ozbiljnije stanje zabeleženo je u cenoteu Iškač, gde su utvrđena tri perioda povećanog prisustva žive. Najintenzivniji je trajao od približno 535. do 820. godine. Prosečna koncentracija tada je iznosila 8,4 mikrograma po gramu, dok je oko 720. godine dostigla rekordnih 18 mikrograma.
Poređenja radi, savremeni prag iznad kojeg se očekuju štetni efekti na vodene organizme iznosi 1,06 mikrograma po gramu, dok koncentracije od dva mikrograma već predstavljaju ozbiljnu opasnost. U cenoteu Iškač taj nivo prekoračen je tokom gotovo tri veka.
Prema pretpostavkama istraživača, zagađenje je najverovatnije poticalo od materijala koje su drevne Maje donosile u ovu oblast. Živa je u Mezoamerici imala značajnu upotrebnu i ritualnu vrednost, naročito u obliku cinabarita, minerala karakteristične crvene boje. Korišćen je za ukrašavanje keramike, građevina i grobova, dok su tragovi elementarne žive pronađeni na nekoliko arheoloških lokaliteta Maja.
Moguće je da su ovi materijali dopremani iz udaljenih područja u kojima su postojala nalazišta žive. Kako bi proverili da li je zagađenje imalo prirodno i široko rasprostranjeno poreklo, naučnici su analizirali i sediment iz još dva jezera na severu Jukatana. U njima nisu pronađene slične koncentracije.
Zbog toga smatraju da su živa i cinabarit verovatno unošeni u slivna područja Koba i Iškača, a zatim putem erozije i spiranja zemljišta dospevali u vodene površine.
Biološki ostaci sačuvani u sedimentu pokazali su kakve je posledice kontaminacija ostavila na lokalni živi svet. U periodima najvećeg zagađenja značajno je opala zastupljenost algi, cijanobakterija i ljubičastih sumpornih bakterija.
U jezeru Lago Koba istraživači su pronašli slojeve sedimenta u kojima potpuno nedostaju ljušture ostrakoda i puževa. U cenoteu Iškač zabeležen je pad broja hironomida, sitnih dvokrilaca koji ne ujedaju, ali i velika promena u sastavu njihovih populacija. Jedan ranije dominantan rod gotovo je nestao, dok je drugi postao najzastupljeniji.
Ovakve promene ukazuju na to da posledice zagađenja nisu bile ograničene na pojedinačne vrste, već su zahvatile različite delove vodenih ekosistema. Istraživači smatraju da je dugotrajna izloženost živi izazvala ozbiljan ekološki stres.
Postavlja se i pitanje koliko je zagađenje uticalo na zdravlje ljudi. Jezera su predstavljala važne izvore vode i hrane za okolno stanovništvo, dok su riba i školjke bile deo ishrane drevnih Maja. Pošto vodeni organizmi mogu da akumuliraju živu u svojim tkivima, stanovnici ovih područja mogli su biti izloženi toksinu putem hrane i vode tokom više generacija.
Ipak, istraživanje nije obuhvatilo direktno merenje koncentracije žive u ljudskim ostacima iz Koba i Iškača. Mogućnost dugotrajne izloženosti stanovništva zato se zasniva na ekološkim pokazateljima, a ne na neposrednim dokazima iz ljudskih skeletnih ostataka.
Živa je i ranije pronalažena na drugim lokalitetima Maja, uključujući arheološko zemljište, ostatke građevina i sedimente drevnih rezervoara. Njeni tragovi otkriveni su i u ljudskim ostacima iz šireg područja Mezoamerike.
Dosadašnja istraživanja ekoloških problema drevnih Maja uglavnom su bila usmerena na suše, smanjenu dostupnost vode, krčenje šuma i intenzivnu obradu zemljišta. Novo otkriće pokazuje da je i zagađenje vodenih izvora moglo predstavljati značajan dodatni problem.
Posebno je važno što su u cenoteu Iškač ekstremne koncentracije žive opstajale nekoliko vekova tokom klasičnog perioda. Međutim, zbog nedostatka detaljnijih arheoloških podataka o naselju u njegovoj blizini, naučnici za sada ne mogu da utvrde koja je konkretna ljudska aktivnost izazvala kontaminaciju.
Istraživanje ne povezuje direktno zagađenje živom sa velikim društvenim promenama i transformacijama civilizacije Maja. Umesto toga, ukazuje na mogućnost da je ono predstavljalo dodatni pritisak na pojedine zajednice, uz klimatske promene i druge oblike narušavanja životne sredine.
Rezultati pokazuju da su nabavka, transport i korišćenje materijala koji sadrže živu imali mnogo šire posledice od njihove prvobitne ritualne i dekorativne namene. Toksične materije na kraju su dospevale u jezera od kojih je lokalno stanovništvo zavisilo, ugrožavajući vodeni svet i potencijalno zdravlje ljudi.
NOVOSADSKA POLICIJA ZAPLENILA 295.000 TABLETA KSALOLA 🚔
Bez grejanja ostalo 20 ulica u centru Beograda 😲
Autor: redportal.rs