Kičmena moždina je ta koja neprestano vraća informacije mozgu

Sa depresijom, koja pogodi 1 od 10 osoba u nekom trenutku života, potreba za novim i poboljšanim tretmanima je prioritet za istraživače – i čini se da bi stimulacija kičmene moždine mogla biti jedan od načina koji stručnjaci treba da istraže, prenosi rts.rs 🧐

Tim predvođen istraživačima sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sinsinatiju osmislio je pilot kliničko ispitivanje u kojem je mala crna kutija postavljena na kičmenu moždinu 20 dobrovoljaca sa depresijom, sa jednom elektrodom na leđima i jednom na desnom ramenu. Kutija je isporučila posebno prilagođeno električno zujanje niskog nivoa polovini volontera, tokom 3 sesije nedeljno u periodu od 8 nedelja. 🤔

Pokazalo se da metod ima veći efekat na simptome depresije od drugačijeg – placeba koji je dat drugoj polovini dobrovoljaca.

Smatra se da stimulacija kičmene moždine pomaže mozgu da se prilagodi tako što smanjuje buku ili smanjuje hiperaktivnu signalizaciju koja može biti prisutna tokom depresivnog sindroma.

Saopštava neuronaučnik Fransisco Romo-Nava, sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sinsinatiju. 🧠

Prethodna istraživanja su pokazala da kičmena moždina neprestano vraća informacije mozgu o tome šta se dešava u telu, i da to može uticati na emocije i raspoloženje.

Istraživači pretpostavljaju da bi ovaj put informacija mogao biti preopterećen u nekim slučajevima depresije. Hronični stres, na primer, može da sagori sistem svojim stalnim signaliziranjem, što dovodi do negativnih reakcija u mozgu. 😔

Za potrebe ove studije korišćena je spinalna stimulacija jednosmernom strujom (tsDCS), za koju je ranije pokazano da pomaže u regulisanju električne aktivnosti neurona u mozgu kada se primeni na kožu glave.

Ovde na neurone u mozgu nije direktno uticao signal koji se primenjuje. Umesto toga, pokazalo se da dospevaju do sive materije kičme, što bi onda imalo uticaj na aktivnost mozga – ili je barem to teorija.

Kaže Romo-Nava i dodaje 👇

Nije struja ta koja stiže do mozga, već promena signala tada ima efekat. Ova studija nije dovoljna da dokaže sve ove komponente hipoteze, ali mislimo da je to odličan početak.

Eksperiment je u velikoj meri bila istraživačka studija, koja je postavljala temelje za buduća istraživanja: relativno mali broj učesnika je bio uključen, a istraživači nisu duboko razmatrali biološke mehanizme koji izazivaju promenu simptoma depresije. 🔬

Međutim, ima dovoljno materijala – u ovim početnim rezultatima da pokažu da je to pristup koji vredi slediti. Zabeleženi su samo manji neželjeni efekti, uključujući crvenilo kože i privremeni oset svraba i peckanja. Romo-Nava kaže 👇

Mislimo da je veza između mozga i tela neophodna za proučavanje kod psihijatrijskih poremećaja. Mnogi od simptoma poremećaja raspoloženja ili poremećaja u ishrani ili anksioznih poremećaja, imaju veze sa onim što bi se moglo protumačiti kao disregulacija u interakciji između mozga i tela.

Autor: rts.rs