Zahvalna na tome što se borbe za život ne seća 😲

Manastir Tumane je nadaleko poznat po svojim čudima. Tih priča nikad dosta, jer nam sve one pružaju nadu da isceljenje postoji, čak i kad izgubimo nadu. Još jedna u nizu je i neobična priča Suzane iz Beograda koja nije ni znala da je bolesna, te kao da joj je sam Bog na svetom mestu otkiro da je u opasnosti.

Na Krstovdan 2020.godine, posetila sam manastir Tumane sa sinom, majkom i sestrom. Pri dolasku sam osetila bol u glavi, a na samom ulasku u crkvu, bol je bio sve jači i jači, imala sam osećaj da će mi glava pući. Morala sam da sednem pored ulaznih vrata. Otišli smo odmah u hitnu u Golupcu i dok sam ja bila u hitnoj, sin i sestra su se vratili u manastir i rekli jednom monahu šta mi se desilo.

Ona otkriva da joj je potom očitana molitva i da su je potom ponovo pominjali u molitvi. Otkila je da je poslednje čega se seća ulazak u kola. Njena borba za život tu je počela.

21.1.2020.sam se probudila u Zemunskoj bolnici i tada su mi rekli gde sam i šta mi se dogodilo i da je borba za moj život bila velika. Na skeneru nisu mogli da utvrde gde krvarim, a za svo to vreme su me pomazivali uljem iz kandila Svetitelja Tumanskih, koje im je moja sestra dala. Tek kada je doktor uradio punkciju kičme, otkrili su gde je problem. Doktor mi je rekao da me sam Bog spasio.

Svoju priču završava zahvalnošću Tumanskim svetiteljima:

Blagodarnost Tumanakim Svetiteljima. Uz molitve, ikone i ulje koje uvek nosim uz sebe ja sam se oporavila. Zahvalna sam što sam živa i što mi ti dani nisu u sećanju.

Autor: redportal.rs