U An­ka­ri stra­hu­ju da bi su­kob u Ukra­ji­ni mo­gao da iz­mak­ne kon­tro­li i da se pre­li­je u okol­ne ze­mlje, uklju­ču­ju­ći i Tur­sku

Pred­sed­nik Ru­si­je Vla­di­mir Pu­tin sre­di­nom fe­bru­a­ra po­se­ti­će Tur­sku, što će bi­ti pr­va po­se­ta ze­mlji NA­TO-a ot­ka­ko je pre dve go­di­ne po­če­la ru­ska voj­na in­ter­ven­ci­ja u Ukra­ji­ni. Mo­skva se po­sle to­ga na­šla na uda­ru sank­ci­ja ze­ma­lja voj­ne ali­jan­se, iz­u­zev An­ka­re, ko­ja igra na dve kar­te – i Ki­jev i Mo­skvu.

- Ukra­jin­sko pi­ta­nje bi­će jed­na od glav­nih te­ma raz­go­vo­ra pred­sed­ni­ka dve ze­mlje - re­če­no je u An­ka­ri bez iz­no­še­nja po­je­di­no­sti. Ovaj su­sret po­tvr­đu­je da je Er­do­gan „je­di­ni NA­TO di­plo­mat­ski most” iz­me­đu Ru­si­je i voj­ne ali­jan­se od iz­bi­ja­nja su­ko­ba u Ukra­ji­ni i da po­ku­ša­va da na­go­vo­ri pred­sed­ni­ke Pu­ti­na i Ze­len­skog da "za­ko­pa­ju rat­ne se­ki­re" i sed­nu za pre­go­va­rač­ki sto.

- U pra­ved­nom mi­ru ne­ma gu­bit­ni­ka, u ra­tu ne­ma do­bit­ni­ka. Upr­kos raz­li­ka­ma u sta­vo­vi­ma, na­ša iskre­na že­lja je da dve ze­mlje ko­nač­no ot­poč­nu mi­rov­ne pre­go­vo­re - is­ti­če Er­do­gan.

Pu­tin u po­sled­nje vre­me iz­be­ga­va da pu­tu­je van ze­mlje po­što je Me­đu­na­rod­ni kri­vič­ni sud za njim ras­pi­sao po­ter­ni­cu zbog na­vod­ne de­por­ta­ci­je ukra­jin­ske de­ce u Ru­si­ju. Mo­skva je tu op­tu­žbu od­ba­ci­la kao „skan­da­lo­znu i ne­va­že­ću”. Ru­si­ja i Tur­ska ni­su pot­pi­sni­ce Rim­skog sta­tu­ta Me­đu­na­rod­nog kri­vič­nog su­da, ta­ko da pred­sed­nik Pu­tin ne­ma raz­lo­ga da se pla­ši da će ima­ti ne­pri­li­ka to­kom po­se­te An­ka­ri, gde sti­že 12. fe­bru­a­ra. Po­sled­nja ze­mlja NA­TO-a ko­ju je po­se­tio bi­la je Ne­mač­ka 2020. go­di­ne, kad mu je do­ma­ćin bi­la kan­ce­lar­ka An­ge­la Mer­kel.

Pred­sed­ni­ci Tur­ske i Ru­si­je su u stal­nim kon­tak­ti­ma, te­le­fon­skim i di­rekt­nim. Po­sled­nji put su se sre­li u sep­tem­bru pro­šle go­di­ne u So­či­ju. Er­do­gan od­ba­cu­je kri­ti­ke NA­TO sa­ve­zni­ka zbog ne­u­vo­đe­nja sank­ci­ja Ru­si­ji i ob­ja­šnja­va da mo­ra da vo­di ra­ču­na o „na­ci­o­nal­nim in­te­re­si­ma”, pre sve­ga o ener­get­skoj sa­rad­nji. Tur­ska za­do­vo­lja­va vi­še od 50 od­sto svo­jih po­tre­ba ru­skim ga­som i naf­tom. Ali, mo­žda i ni­je reč sa­mo o to­me. Ne­zva­nič­no se du­že vre­me tvr­di da je Er­do­ga­nu na­vod­no Pu­tin spa­sao gla­vu, jer ga je u po­sled­njem ča­su oba­ve­stio da je po­čeo dr­žav­ni udar (15. ju­la 2016) i da je na ni­ša­nu pu­či­sta. Za­hva­lju­ju­ći to­me, Er­do­gan je iz Mar­ma­ri­sa od­le­teo u Is­tan­bul, a za­ve­re­ni­ci su po­sle to­ga pre­be­gli u Grč­ku.

Pred­sed­nik Tur­ske isto­vre­me­no je u stal­nim kon­tak­ti­ma i sa Ze­len­skim, s ko­jim je po­čet­kom ja­nu­a­ra du­že raz­go­va­rao te­le­fo­nom. Er­do­gan po­ku­ša­va da ube­di li­de­ra Ukra­ji­ne da re­še­nje kri­ze tra­ži za pre­go­va­rač­kim sto­lom, ali to Ki­jev ne pri­hva­ta dok ne po­vra­ti iz­gu­blje­ne pro­vin­ci­je na is­to­ku ze­mlje i Krim. „Za­hva­lan sam Tur­skoj na stal­noj po­dr­šci te­ri­to­ri­jal­nom in­te­gri­te­tu i su­ve­re­ni­te­tu Ukra­ji­ne”, is­ti­če Ze­len­ski. Od po­čet­ka su­ko­ba An­ka­ra is­po­ru­ču­je Ukra­ji­ni bes­pi­lot­ne le­ti­li­ce „baj­rak­tar” i osu­đu­je ru­sku anek­si­ju Kri­ma.

Er­do­gan će, ka­ko se na­ja­vlju­je, po­ku­ša­ti da oži­vi iz­voz ukra­jin­skog ži­ta pre­ko Cr­nog mo­ra ka­ko bi se iz­be­gla kri­za u snab­de­va­nju hra­nom si­ro­ma­šnih ze­ma­lja Bli­skog is­to­ka i Afri­ke. Mo­skva je sre­di­nom pro­šle go­di­ne ras­ki­nu­la taj do­go­vor po­što za­pad­ne ze­mlje blo­ki­ra­ju iz­voz ru­skog ži­ta i đu­bri­va.

U An­ka­ri stra­hu­ju da bi su­kob u Ukra­ji­ni mo­gao da iz­mak­ne kon­tro­li i da se pre­li­je u okol­ne ze­mlje, uklju­ču­ju­ći i Tur­sku. To po­tvr­đu­je po­ja­va mor­skih mi­na ko­je ne­kon­tro­li­sa­no plu­ta­ju Cr­nim mo­rem. To­kom raz­go­vo­ra u An­ka­ri na sto­lu će se na­ći i si­tu­a­ci­ja u Ga­zi, a po­seb­no u Si­ri­ji. Dve ze­mlje ima­ju opreč­ne sta­vo­ve o kri­zi u Si­ri­ji: An­ka­ra po­dr­ža­va opo­zi­ci­ju, a Mo­skva (i Iran) ta­mo­šnji re­žim, ali su do­sad uspe­va­le da iz­beg­nu di­rekt­ne su­ko­be iako ima­ju ba­ze u toj ze­mlji. Na dnev­nom re­du na­ći će se i po­lo­žaj „kurd­skih te­ro­ri­sta” na si­rij­skom tlu, oda­kle po­vre­me­no ugro­ža­va­ju Tur­sku.

Autor: redportal.rs