U ovom podzemnom gradu je na vrhuncu živelo 20.000 ljudi, a uglavnom je služio kao hrišćansko sklonište

Iako često mislimo da su podzemne strukture za život ljudi, od podruma, parkinga, do celih stanova (uglavnom pravljenih za funkciju skloništa) izumi novijeg datuma, istina je da su naši preci i u davnoj prošlosti znali da ih prave, i to u dosta većim skalama nego što smo u stanju da zamislimo.

Jedan od živih primera koji to pokazuje je i prastari grad (da, praktično celi grad) Derinkuju, koji se nalazi u centralnom delu Turske, u provinciji Nevšehir.

Foto: getyourguide.com/NZ

Kompleksni sistem tunela koji čine ceo podzemni grad star je preko 3.000 godina, a sadrži sve potrebne prostorije potrebne za zajednicu, koju je na vrhuncu činilo preko 20.000 ljudi, tako da je ova simpatična podzemna varošica imala i prostorije koje su služile kao škole, kapele, velike trpezarije, pa čak i štale.

Osim toga, Derinkuju je posedovao i ogroman otvor, prečnika 55 metara, koji je služio kao bunar za sve stanovnike.

Inače, ovaj sistem hodnika su po svoj prilici izgradili možda prvobitno izgradili Frigijci, još u 8. veku pre nove ere, koristeći mogućnost koje su lokalne meke vulkanske stene pružale u oblikovanju. Budući da je frigijski jezik zamro tokom rimskog perioda, žitelji ovog grada su u to vreme većinski počeli da govore grčki, ali se i verska struktura promenila, tako da su hrišćani činili većinu, ako ne i celokupnu populaciju ove podzemne naseobine. Tada je ovaj grad dodatno proširen, ali su izgrađene i pomenute kapele, koje su prepoznatljive po natpisima na grčkom.

Ipak, grad je u potpunosti formiran tokom vizantijskog perioda, kada je uglavnom korišćen kao zaštita od napada koju su vršili arapski muslimani tokom ratova od 780. do 1180 godine. U to vreme Derunkuju je bio povezan sa drugim gradom, Кajmaklijem, preko jednog tunela, dužine oko 9 kilometara. Neki od pronađenih predmeta su i otkriveni u ovim podzemnim naseljima, koji pokazuju da su u njemu obitavali Vizantijci (odnosno Romeji).

IZVOR: YT / TOP 5 Zanimljivosti

Zanimljivo je da su ovi gradovi korišćeni od strane hrišćanskih starosedelaca i kasnije, sve do 14. veka, opet kao zaštita od stranih vojski, ovog puta od mongolskih upada. 😲

Nakon što je cela teritorija pala pod vlast Osmanskog carstva, prostor je služio kao utočište za izbeglice iz okolnih mesta, kao vid zaštite od islamskih vladara.

Zvuči neverovatno, ali kapadokijski Grci i Jermeni su Derinkuju koristili kao mesto za sklanjanje od progona koje su organoizovali Turci i u 20. veku. O ovome svedoči i istraživač i lingvista sa Kembridža Ričard Mekgilivrej Dokins, koji je početkom prošlog veka boravio u ovom regionu.

Кada su stigle vesti o nedavnim masakrima u Adani, veliki deo stanovništva grada Akso se sklonio se u ove podzemne odaje, tako da nekoliko noći nisu ni izlazili na površinu - piše on u svom dnevniku 1909. godine.

Konačno, 1923. godine grad je napustilo svo grčko stanovništvo, kao deo dogovora između Grčke i Turske o razmeni teritorija.

Neobičan slučaj koji se desio početkom šezdesetih, kada je jedan od lokalnih stanovnika slučajno pronašao sistem hodnika, a nakon što je srušio zid svoje kuće tokom njenog renoviranja, doveo je do toga da se Derinkuju ponovo otkrije, tako da je nakon istraživanja za posetioce otvoren od 1969. godine, tako da i danas služi kao svojevrsna turistička atrakcija u ovom delu Turske.

Autor: redportal.rs