Memorijalni centar Republike Srpske, u saradnji sa Boračkom organizacijom grada Teslić, započeo je snimanje porodičnih svedočanstava na području Teslića.
Među prvim zabeleženim je svedočanstvo Đorđa Kovačevića, koji je u Odbrambeno-otadžbinskom ratu izgubio dvojicu braće. Neda, za kojim je porodica tragala devet meseci, i Iliju, koji je poginuo 1995. godine na Vozućkom ratištu. Đorđo Kovačević rođen je 1973. godine u Banji Vrućici. Odrastao je u porodici sa tri brata i tri sestre. Živeli su skromno, deca su odrastala i školovala se. Rat je prekinuo njihov porodični život i doneo gubitke koji su obeležili sudbinu čitave porodice.
Najstariji brat Ilija bio je trinaest godina stariji od Đorđa. Radio je u Elektrodistribuciji, voleo društvo i imao veliki krug prijatelja. Đorđo se i danas seća da njegovi drugovi dolaze na godišnjicu i obilaze njegov grob.
Foto: MCRS
Kada dođem na groblje na njegovu godišnjicu, vidim te njegove drugove. To mi samo govori koliko je bio čovek. Bio je pomalo i boem, ali nije bio iskvaren, priča Đorđo.
Ipak, posebno blizak bio je sa bratom Nedom, šest godina starijim od njega. Nedo je završio stolarski zanat, pa je i Đorđo upisao istu školu, želeći da krene njegovim stopama. Neda opisuje kao čoveka koji je brinuo o porodici i bio oslonac mlađima. Od njega je naučio i da igra šah.
On mi je baš bio uzor i uz njega sam više odrastao. Upisao sam stolara samo zato što je on to završio. Više sam gledao u njega i pratio njega. Bio je možda i najozbiljniji od nas svih. Bio je posvećen majci, sestrama i nama. Mnogo je on više pazio na nas nego mi na njega, priseća se Đorđo.
Ratna dešavanja razdvojila su braću. Đorđo je vojni rok služio u Pribiniću kod Teslića. Na polaganje zakletve došao mu je brat Nedo. Bio je to njihov poslednji susret.
I tad sam zadnji put video pokojnog brata Neda. I dan-danas mi je ta slika pred očima. Od tada više njega nikad nisam video živog, kaže Đorđo.
Nedo je bio tenkista. Nakon učešća u proboju Koridora, njegova jedinica upućena je u rejon oko Dervente, a potom kod Broda. Đorđo svedoči da su tenkisti ostali na položajima nakon povlačenja pešadije, u vreme petnaestodnevnog primirja, te da je usledio napad u kojem je stradalo šest pripadnika tenkovske grupe. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su 1993. godine u masovnoj grobnici na gradskom groblju u Brodu, a tela su bila izmučena i zamotana u bodljikavu žicu. Nakon DNK analize i potvrde identiteta, Nedo je sahranjen 8. maja. Iza njega je ostala kćerka koja u vreme očeve pogibije još nije bila rođena.
U vreme Nedinog stradanja, Ilija, najstariji brat, već je bio teško ranjen. Oporavak je trajao dugo, a nakon što je ponovo mogao da hoda, vratio se na ratište, jer nije želeo da napusti saborce, svedoči Đorđo.
Sinoć sam bio u nekom društvu i sedeli smo, pričali. Prolazi jedan čovek, a drugi kaže: "Vidi onog, dok ljudi ginu, on radi." Ja sam onda odlučio, neću. Sutra će i za mene tako govoriti. Neću. Idem na liniju, preneo je Đorđo bratove reči.
Kada je formirana 14. laka brigada, koja je upućivana na bihaćko, a potom na vozućko ratište, braća su se našla pred novim odlaskom na liniju. Đorđo je trebalo da ide, ali je Ilija rekao komandantu da će on otići na Vozuću, umesto mlađeg brata. Iz Vozuće se vratila vest – Ilija je poginuo.
Došao je ujak da mi kaže. Kada sam ga video, pitao sam – ujače, je li poginuo Ilija ili je majka umrla.
Đorđo je tako ostao bez dvojice braće, u međuvremenu je preminula sestra, a njen muž nestao je nakon pada Vozuće 1995. Godine. Majka stradalnika, Draginja, preminula je nedugo nakon pogibije njenih najrođenijih. Da se ne bi zaboravili oni koji su dali život za odbranu svoga naroda, važno je da pričamo o njima, kaže nam Đorđo koji je pozvao i druge da ostave trajno svedočanstvo o svojim najmilijima.
Svjedočenje Đorđa Kovačevića jedna je od porodičnih priča koje Memorijalni centar Republike Srpske beleži u Tesliću.
Sa područja Teslića kroz Vojsku Republike Srpske prošlo je više od 11.500 boraca. Poginulo je 529 boraca, a hiljade je ranjeno. Veliki broj pripadnika teslićke brigade stradao je 1995. godine na ozrenskom, odnosno vozućkom ratištu. Posmrtni ostaci petrice boraca, do danas nisu pronađeni. Zato je važno da se sačuva istina o Odbrambeno-otadžbinskom ratu i prenese budućim generacijama, rekao je predsednik Skupštine Gradske boračke organizacije Teslić Aleksa Radišić.
Dokumentovana svedočenja o borbama, stradanju i poginulim pripadnicima Vojske Republike Srpske imaće svoje mesto u njegovanju kulture pamćenja. Ona će omogućiti mladim generacijama, ali i ljudima iz drugih zemalja koji dolaze na prostor Republike Srpske, da se neposredno upoznaju sa onim što se dešavalo tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata i sa ogromnim žrtvama koje su naši borci i stanovništvo podneli, poručio je Radišić.
Ekipu Memorijalnog centra Republike Srpske primio je gradonačelnik Teslića Milan Miličević, koji je ukazao na značaj prikupljanja svedočanstava za lokalnu zajednicu i Republiku Srpsku. On je naglasio da, uprkos bolnim uspomenama i teškim iskustvima, porodice treba da zabeleže svoja svedočanstva i uputio poziv svima koji su doživeli ratna stradanja da se odazovu.
Sva zbivanja iz Odbrambeno-otadžbinskog rata temelj su očuvanja Republike Srpske i kulture sećanja. Važno je da neposredna svedočenja učesnika rata, civilnih žrtava, ratnih vojnih invalida, a naročito porodica poginulih boraca, zajedno sa svojim iskustvima i emocijama, budu prenesena mlađim generacijama. Tako će znati da cene Republiku Srpsku i sve one žrtve koje su pale, istakao je Miličević.
Govoreći o značaju aktivnosti u Tesliću, Milja Brkić iz Memorijalnog centra Republike Srpske istakla je da je svaka porodica koja je izgubila svoje najbliže deo šire slike stradanja i da je važno da se njena priča zabeleži.
U Tesliću smo zatekli porodice koje nose teška i često nedovoljno ispričana sećanja. Iza svakog imena poginulog borca nalazi se jedna porodična priča, a iza svakog broja – ljudi, njihovi životi, porodice koje su ostale bez sinova, braće, očeva i supružnika. Svedočanstvo Đorđa Kovačevića pokazuje koliko jedna porodica može da bude pogođena ratom i koliko je važno da takve priče budu zabeležene. To je građa koja će budućim generacijama omogućiti da razumeju šta se dogodilo, ali i šta su ljudi i porodice podneli u godinama rata. Pozivamo sve porodice iz Teslića koje imaju svedočanstva o stradanju i ratnom putu svojih najbližih da nam se jave. Važno je da te priče ispričamo i sačuvamo dok su ljudi koji ih pamte još među nama.
Memorijalni centar Republike Srpske poziva članove porodica poginulih i nestalih, ratne vojne invalide, učesnike rata i neposredne svedoke ratnih dešavanja da podele svoja svedočanstva i doprinesu trajnom očuvanju sećanja na stradanje srpskog naroda. Svi koji žele da ostave svedočanstvo mogu se javiti putem imejl-adrese [email protected] ili na broj telefona 051/222-999.
Sačuvajmo istinu o srpskom stradanju.
Autor: Redportal.rs
Kada dođem na groblje na njegovu godišnjicu, vidim te njegove drugove. To mi samo govori koliko je bio čovek. Bio je pomalo i boem, ali nije bio iskvaren, priča Đorđo.