Problem najčešće nije u vodi koja stiže do kuće, već u cevima, bojleru i načinu na koji se ona zagreva ☝️

Iako hladna i topla voda dolaze iz istog vodovodnog sistema, njihov kvalitet na izlasku iz česme ne mora biti isti. Topla voda prolazi kroz bojler ili zajednički sistem za zagrevanje, gde može duže da stoji i dolazi u kontakt sa naslagama, metalima i drugim materijama.

Visoka temperatura ubrzava rastvaranje pojedinih metala iz cevi i instalacija, među kojima mogu biti olovo, bakar i nikl. Rizik može biti veći u starijim zgradama, naročito ako instalacije dugo nisu menjane ili održavane.

U bojlerima se vremenom mogu nakupiti kamenac, rđa i sediment. Ako temperatura nije pravilno podešena ili uređaj dugo nije čišćen, stvaraju se i povoljniji uslovi za razmnožavanje određenih bakterija. Zbog toga topla voda ponekad može imati neobičan miris, ukus ili boju.

Za pripremu kafe, čaja, supe i hrane preporučuje se korišćenje hladne vode sa česme, koja se zatim zagreva. Ukoliko voda dugo nije puštana, dobro je sačekati nekoliko trenutaka da poteče sveža i hladna.

Važno je znati da prokuvavanje može uništiti mnoge mikroorganizme, ali ne uklanja teške metale i neke hemijske zagađivače. Redovno čišćenje bojlera i provera kućnih instalacija zato su važni za bezbednost vode.

Autor: redportal.rs