To ne mogu da promene 💪🏻

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić nastavlja posetu Republici Srpskoj i srpskim povratničkim opštinama u Federaciji BiH. Prema planu, predsednik danas obilazi Srbe na Kupreškoj visoravni, Јanju i Bugojnu.

VUČIĆ U ČIPULJIĆU

Predsednik u dvorištu kuće razgovara sa komšijama i okupljenim narodom.

- Pola života sam proveo na ovom mostu, kao i ova deca ovde... Zlatko, da ne promašim, ovo je bila baba Višnjina kuća, je li? Ona stara, da. Ona stara gde je ona živela. Je l' tako? A ovo je... ovo je sad napravljeno umesto ambara onog starog što je zapaljeno. Možda je sve identično. A ovo je ova naša kuća, spaljena. Moja. Šerif je kupio od moje tetke kuću, čuvao ovo imanje, i u godinama kada to nije bilo jednostavno. Dobar komšija. Oni mogu da piju od ujutru do uveče i niko nije pijan.

- Ponosan sam na svoje komšije, mi smo dobri prijatelji i to da promene ne mogu. Siguran sam da ćemo mnogo i dugo da živimo u miru i razmišljamo na drugačiji način. Kroz ovu kuću je prošlo 300 ljudi za dva tri sata i uglavnom su ljudi odavde poreklom ili su se ovde doselili. Tako da, ovde je, znate, posle rata, kad je došao Šerif i mnogi drugi kad su došli ovde, to je za nas bilo teško, kao što je za Bošnjake u nekim drugim delovima bilo teško.

- Sad, ko zna do kad ćemo mi da ostanemo, pojedemo, popijemo i nemamo problem. I da razgovaramo o tome kako da asfaltiramo ovaj put, i kako da rešimo neke druge probleme. Koliko mogu da pomognem, malo, ali ne mogu više koliko mogu da pomognem i košarkaškom klubu i sve drugo. Tako da, ja samo imam jednu zamerku za sve druge koji uvek, i tamo gde nemaju neprijatelje, pokušavaju da nađu neprijatelje.

Meštani su u razgovoru sa predsednikom istakli i da su ovde održavani veliki šahovski turniri sa velikim imenima.

- Mladen Vučić, moj brat od strica, igrao šah nenormalno, intermajstor biti, samo jedna kategorija ispod velemajstora. Jedan je od najboljih bio šahista u Bugojnu, jedan od... trojice, četvorice najboljih šahista, ali ovde su svi došli.

Predsednik Vučić dočekao je predsednika DNP Milana Kneževića u kući svog dede u Čipuljiću.

- Za mene je ovo veliki dan, videli ste koliko je desetine i desetine komšija i prijatelja došlo, uglavnom Bošnjaka, muslimana, Srba naravno, ono što ih ima ovde malo. Od pola 7, 7, ćemo da ugostimo sve, pa i do sada smo sve ugostili, primili dole, i ja sam razgovarao sa njima. Šerif je komšija prvi tu, pa se on prihvatio i uloge domaćina. I moji, Vanja i Roman, naravno, to je moja porodica, familija, i oni tu pomažu. Došao je i mali Nikola iz grada, evo, on je isto, on je sad u Gradiški, on je izbegao, čitava porodica je došla ovde zbog naše kuće. Inače, ovde su naše ove dve kuće, neko im je rekao od domaćih Hrvata, to su bile prve dve spaljene kuće. Prve dve spaljene i srušene, onda su sve druge: i Vučića kuće, i Kadijevića kuće, i Lukića kuće, i Stanića kuće, i Čavića kuće, i sve druge.

- Tako da, neko im je tačno po redu rekao kako da sve najuglednije kuće Srba ruše, a onda sve više nije bilo reda. To je bila neka vukovarska garava, neka bojna njihova, koja se vraćala posle Vukovara, i to su uradili. Evo, mi smo ovo obnovili sad, sve se promenilo. Nekada su ovde živeli samo Srbi, sad žive gotovo samo Bošnjaci. Ima takvih mesta i na drugoj strani, da budem iskren, ali ja sam srećan što smo mi zadržali, kao porodica, prijateljske odnose sa svim komšijama.

- Meni je mnogo drago što sam danas bio u Novom Selu, u Srpskom Kupresu, što sam bio u Šipovu, u Janju, što ćemo nešto malo da pomognemo tim sredinama. Drago mi je što vidim borbenost u očima tih ljudi, tih ljudi, želju da urade nešto, da izgrade. Što sam u porodici Ilić, u selu Vodica, video mlade ljude koji žele, pa čak ne kriju, i četvoro i petoro i šestoro dece, i da ostanu na selu, da se bore za svoj kraj, i to mi onako daje malo nade. A videćete koliko je to tužno kada, ako budete slučajno hteli da odete, ima naših grobova dosta, toliko mnogo da ćete da se zapitate kako je moguće da više nema Srba ovde. Naše groblje, posle katoličkog groblja dole u gradu i Sultanovićima, najveće groblje, ali nema više Srba. Šta da radite, mora da se živi, i zato sam i rekao: mi moramo da imamo jasnu, jedinstvenu nacionalnu strategiju. I ponoviću vam ono na čemu ću da insistiram i sutra, gde ću posebno da govorim, a to je da mi moramo između sebe da razgovaramo, da čuvamo mir, da nam napreduje ekonomija. Sada vreme radi u našu korist, ranije vreme je išlo protiv nas i radilo je u korist svih drugih - rekao je Vučić i dodao:

- Danas vreme radi u našu korist. Mi se najbrže razvijamo, mi najbrže napredujemo, vreme radi za nas. Moramo da budemo strpljivi, trpeljivi i pametni, ali moramo da imamo tvrde i čvrste nacionalne zahteve i interese. I sa gnušanjem odbacujem ideju koja je ponuđena srpskom narodu od lažnih patriota o policentričnom srpstvu. 😡 Tako su nam prodavali priču o konfederalnoj, o konfederalnoj Jugoslaviji koja će na najbolji način da zaštiti interese srpskog naroda, pa su nam pocepali Srbe na bog zna koliko država. E, tako bi sad i da nam narod pocepaju, i jezik da nam pocepaju, i da nigde ne bude srpskog jezika, da nigde ne bude srpske trobojke, već da svako ima neku svoju priču i neki svoj lokalni i partikularni grupni interes. To je jedna opaka i opasna priča koju su smislili neprijatelji srpskog naroda, razne agenture, a prihvatili ih lažni patrioti da bi mogli da opravdaju svoje antidržavno delovanje, pre svega u Srbiji, i antisrpsko u drugim delovima nekadašnje Jugoslavije. E, to je ono što sam ja hteo da vam kažem - rekao je Vučić i nastavio:

- Ja se ponosim svojom srpskom imovinom, i tu je priča o Srbiji. Ovo je srpska kuća, ovo je kuća Srbina, zato su je spalili. I ova pored je kuća Srbina. Mi nismo dirali kuće komšija, ni Hrvata, ni muslimana. Nisu ni muslimani naši. Hrvati jesu. Mi nismo ničiju kuću dirali, ničiju kuću spalili nisu. Moje imanje, naše imanje. Mi imamo šuma, ne znam koliko desetina hektara, livada, koliko hoćete. Danas, kad smo dolazili, sve ono prema prozoru što ste mogli da vidite, šuma naših. Koliko livada imamo s ove druge strane, Barica, Karolinke, svega drugog, dakle, to ne možete da prebrojite. ☝🏻 A to je zato što je naš deda bio najbogatiji, on je imao pred rat 2 kamiona, zato su gubili prvo. I oni koji su radili za njega, Hrvati, rekli su mu, kad je postao stožernik, taj čovek, to znači gradonačelnik kod Hrvata, on mu je rekao: "Neće ti gazda dađe dlaka s glave. " Pošto je njemu Anđelko ime, pa mu je majka, kad su njega ubili, pošto se moj otac posle toga rodio, dala svom sinu ime Anđelko. Po mužu. I onda je, a rodila ga je u Srbiji, i on je rekao: "Neće ti dlaka s glave falit, samo mu je glava falila. " Drugi, treći dan, kako su uspostavili vlast, NDH ovde. Znaju to svi, svi komšije muslimani znaju, svi znaju to ovde, nije to ovde neka velika tajna. Tako da, tamo gde sam ja, biće i moja zastava i zastava mog naroda. I nikome, kao što vidite, ne smeta, nikoga ne vređamo. Poštujemo sve komšije, ja ću s njima dugo da ostanem, pojedemo, popijemo, ispričamo se, i o nekim starim vremenima, da nešto uradimo i za buduća vremena. Ako možemo nešto da pomognemo, možemo, ako ne, da odmognemo, nećemo sigurno - rekao je Vučić.

- Mi mislimo sada da potpišemo ugovor za autoput do Mačkata, stalno mi krupanje Mačkata, od kamena, dakle do Mačkata, dakle od Požege do Užica, tako da je to za Bjelopoljce važno, jer im ostaje samo parče od Prijepolja do Čajetina, odnosno od Prijepolja preko Nove Varoši, i to je to. Što se tiče ovog drugog dela puta, koji treba da se nasloni na vaše autoputeve, takođe krećemo da radimo, ali nama sad dolazi najteža deonica, i to je najteža deonica puta, je tih 75 km Ivanjica-Duga Poljana, to je Sjenička opština, to će da košta preko 2, možda 2,5 milijarde, Bog će znati koliko je to, jer je to najteže nešto, tu nema ispod 3 5, sve, sve tuneli i mostovi, sve tuneli i mostovi, nema, 75% trase su mostovi i tuneli. Koliko godina će da se radi, računaj 4 godine, najmanje - rekao je Vučić.

VUČIĆ STIGAO U OČEVU PORODIČNU KUĆU

Predsednik Vučić stigao je u porodičnu kuću Vučića u Bugojnu. Kazao je da ima tremu uvek kada dolazi ovde.

- Mi krave kada smo čuvali, idemo gore na brdo...posle smo raznosili mleko. Tu sam učio nešto da radim kao klinac. Igrali smo fudbal, tada telefona nije bilo. Nekada sam pomagao košarkaški klub ovde, pa ćemo da vidimo da li možemo još da pomognemo. 💪🏻

- Ovde su svi Srbi, sem porodice Čavić, navijali za Zvezdu. Bukvalno svi, negde oko 3.500 ljudi.

- Malo je Srba ovde, nema 40-ak u čitavoj čaršiji. Malo ću da odmorim, pa sam posle pozvao sve ljude. ❤️

Kako kaže, po 3-4 meseca je provodio u ovom mestu.

Autor: Pink.rs