Imaju svoje mesto u tradiciji vekovima 🤔

Kada neko blizak ode sa ovog sveta, porodica se trudi da ga isprati na dostojanstven način. U tim trenucima tuge i bola mnogi se oslanjaju na običaje koje su nasledili od roditelja, baka i deka, verujući da upravo tako treba i da se pokojniku na taj način odaje poštovanje, prenosi Telegraf.rs.

Međutim, ono što se decenijama prenosi s kolena na koleno nije uvek i deo crkvenog učenja. Naprotiv, pojedini običaji koji su danas gotovo neizostavni na srpskim sahranama zapravo nemaju uporište u pravoslavnoj tradiciji.

Zbog toga se često događa da porodice, pored tuge koju nose, ulaze i u velike troškove, pokušavajući da ispoštuju pravila za koja veruju da su obavezna. A upravo tu nastaje zabuna koju mnogi otkrivaju tek kasnije.

Šta Crkva zaista nalaže kada su pokojni u pitanju? 🤔

Prema pravoslavnom učenju, najvažnije što možete učiniti za pokojnika jeste da ga se sećate u molitvama, da palite sveće, da se organizuju parastosi i pomeni, kao i da grob bude uredan i dostojanstveno obeležen.

To su običaji koji imaju svoje mesto u crkvenoj tradiciji i vekovima su deo pravoslavne prakse.

Ipak, vremenom su se pojavili brojni dodatni običaji koji su postali gotovo obavezni deo sahrana, iako ih Crkva ne smatra suštinskim niti neophodnim. Jedan od primera jeste kupovina velikog broja venaca.

Na mnogim sahranama danas se mogu videti desetine skupocenih venaca koji često predstavljaju ozbiljan finansijski izdatak. Iako su postali uobičajeni deo ispraćaja, crkveni stav je da takvi troškovi nisu neophodni. 🌼

Smatra se da bi novac koji se potroši na vence mnogo više značio porodici pokojnika ukoliko bi bio usmeren na pokrivanje troškova sahrane ili kao pomoć domaćinstvu koje prolazi kroz težak period.

Autor: ona.telegraf.rs