Iako se ranije verovalo da je ovo problem koji pogađa isključivo stariju populaciju, podaci pokazuju da sve veći broj mladih ljudi svesno bira potpunu izolaciju od društva

Zemlja se suočava sa razornom, nevidljivom krizom koja odnosi sve više života, a reč je o masovnoj usamljenosti koja je poprimila razmere tihe epidemije.

U Južnoj Koreji je poslednjih godina skovan poseban i jeziv termin - "godoksa", što u prevodu znači usamljenička smrt. Reč je o fenomenu gde ljudi, potpuno odsečeni od porodice i prijatelja, umiru sami u svojim stanovima, a njihova tela bivaju pronađena tek danima, pa čak i nedeljama kasnije. Iako se ranije verovalo da je ovo problem koji pogađa isključivo stariju populaciju, podaci pokazuju da sve veći broj mladih ljudi svesno bira potpunu izolaciju od društva.

Stručnjaci upozoravaju da brutalan pritisak za postizanjem uspeha, ekonomska nesigurnost i raspad tradicionalnih porodičnih vrednosti guraju ljude u ekstremnu otuđenost. Mladi se zaključavaju u svoje sobe, bežeći od surovih očekivanja okoline, čime postaju nevidljivi za sistem.

Milionski budžet za borbu protiv samoće

Svestan da je vrag odneo šalu, glavni grad Seul pokrenuo je opsežnu akciju i izdvojio milione dolara kako bi pokušao da vrati ljude u društvene tokove. Grad uspostavlja posebne SOS telefone, psihološka savetovališta, ali i sisteme koji prate da li su usamljeni građani aktivni, kako bi se reagovalo na vreme.

Predstavnici gradskih vlasti u Seulu ističu da se ova kriza više ne može posmatrati kao lični problem pojedinca, već kao urgentno pitanje nacionalne bezbednosti.

- Naš ključni cilj je da osiguramo da niko u ovom gradu ne bude zaboravljen i nevidljiv. Usamljenost više nije samo emocionalno stanje, ona je postala smrtonosna društvena bolest koja zahteva hitnu i agresivnu intervenciju države - poručuju zvaničnici iz prestonice.

Život iza zatvorenih vrata

Pored starijih koji ostaju sami nakon penzionisanja, u zemlji raste i takozvana kultura samaca, gde ljudi svesno biraju da žive, jedu i provode vreme isključivo sami. Međutim, granica između nezavisnosti i opasne izolacije postala je veoma tanka. Dok društvene mreže stvaraju privid povezanosti, stvarni ljudski kontakt u korejskom društvu ubrzano nestaje, ostavljajući iza sebe prazne stanove i tišinu koja na kraju postaje kobna.

Autor: redportal.rs