Vladimir Stojanović je jedan od osnivača Dragoons bejzbol kluba koji je osnovan 2024. godine i takmiči se u amaterskoj ligi u Srbiji. Osvedočeni zaljubljenik u ovaj sport se odlučio i da se upusti u pravljenje svog kluba i širenje popularnosti ove igre i u Srbiji. 😎
U intervjuu za Red portal govorio je o ljubavi prema ovoj igri, lepoti, ali i izazovima sa kojima se bejzbol zajednica suočava u Srbiji kao i o uticaju društvenih mreža na sport u savremenom svetu.
IZVOR: IG / dragoons.baseball
Kako je počela ljubav prema bejzbolu i šta ti se najviše sviđa kod tog sporta?
Ljubav prema bejzbolu, javila se rano i sporadično, s'obzirom da naša generacija, pre tridesetak godina, nije imala mogućnost da tako lako upoznaje nove sportove kroz svakodnevne aktivnosti, tako da sve što smo mogli za početak da znamo o ovoj magičnoj igri, učili smo preko filmova, hvatali suštinu i pravila i igrali tako, malo više modifikovano, u skladu sa terenom, opremom, brojem entuzijasta. Vremenom, pojavio bi se neko, u prolazu, ko je imao više dodirnih tačaka sa, recimo Amerikom, pa nam je sugerisao i prenosio malo bogatije iskustvo, koje smo se trudili da implementiramo... Svakako, nismo bili jedini, pored našeg društva, bilo je još pionirskih pokušaja i grupa, koje su se trudile da ga igraju. Bila su to drugačija vremena, sve je bilo podređeno improvizaciji, želji za učenjem nečega novog, druženju i sportu.🤩 Verovatno, kada čovek krene da se bavi nečim, ni iz čega, kada se vodi pukom intrigom, onda i gura sebe što dublje, da istražuje i krči svoj put. Nesvesno, što više kreneš da ulaziš u suštinu bejzbola, on krene da uvlači u svoj kvadrat, svoju širinu terena, loptica dok leti, krene da deluje hipnotišuće, a udarac palicom je toliko zarazan, jer adrenalin koji osetiš posle toga, teško da može da se poredi sa uzbuđenjem koje nude drugi sportovi, na koje smo navikli.. Jednostavno, moraš samo dati šansu ovoj igri, da te zarazi. A onda, ili te radi ili ne... Uglavnom te inficira do kraja života. Barem sam ja stekao takvo iskustvo, u zadnjih par godina.. Ko god se oprobao sa nama, skoro svako je imao samo pozitivne utiske. Drugo je što većina ljudi danas nema vremena da se posveti sportu amaterski ozbiljnije, jer živimo u kapitalizmu, a bejzbol je igra koja zahteva mnogo odricanja i rada, da bi suština dobila formu. Možda većini tako ne deluje, ali u tome je upravo i draž.😁 Ako me pitate šta mi se najviše sviđa u bejzbolu, verujem da sam mnogo stvari otkrio već, čitajući između redova, ali ako moram još nešto da dodam ili apostrofiram, u pitanju je apsolutna neizveznost, koja traje čitav meč, a koji nije vremenski ograničen. Sve može u sekundi da se promeni, a ne mora. I zato što je bejzbol, možda i najtimskija igra na svetu. Svaki pojedinac je bitan, da bi tim funkcionisao, a tim ne može da ti pomogne, ako ti nije dan. Ova igra zna nekada biti surova, veoma. Možeš da udariš 5 houm ranova na jednom meču, a da ti ispadne loptica u odlučujućoj odbrani i da protivnik istrči poen i da samo ta jedna tvoja greška na celom meču, napravi tragičara od tebe. Konstatno se od igrača traži da bude koncentrisan, u fokusu, odlučan i da preuzima odgovornost, a da mu je fokus uvek na tim i čoveka pored njega. Traži se disciplina i da na neki način, pobediš samog sebe.
IZVOR: IG / dragoons.baseball
Kako si odlučio da osnuješ klub i počneš sam da se probijaš?
Ideja o osnivanju kluba, desila se spontano, a više faktora je uticalo. Prvo, pre par godina, počeli smo intezivnije i masovnije da se okupljamo da igramo bejzbol, u želji da kroz rekreaciju reaktiviramo neki drugačiji sport, fudbal i košarka su dosadili, počeli su da donose više povreda i stresa nego užitka. 😶 I onda, u želji da testiramo sebe, oprobamo se sa ozbiljnijim protivnicima i približimo igru široj populaciji, odlučili smo da osnujemo klub. Svakako, na ovaj način, prvenstveno želimo da guramo zdravu priču, zabavnu i zdravu. Mesta ne pravimo za toksične ljude i negativne vibracije, kojih nažalost, u današnje vreme ima na svakom koraku. Osećamo da narod danas, globalno, traži neku novu energiju i zanimaciju i da je ovo bio pravi trenutak za osnivanje Dragunsa. 💪🏻 Želimo i da deca dobiju prostor za svoje pozitivne uzore, da iskažu svoje ideje i snove pretoče u nešto konstruktivno i da shvate, da su stvari dostižne, ako sanjamo zajedno. Zajedno smo nepobedivi, to je i kroz istoriju uvek bilo tako, mada u praksi ne deluje pragmatično i ume da bude, vrlo trnovito. Ali, ni Rim nije nastao preko noći, zar ne.🙂
Foto: Printscreen Instagram
Šta simbolizuje naziv kluba i kakav imidž želite da izgradite u očima Beograđana?
Naziv kluba je izabran, zato što smo želeli da ime, koje nosi u sebi simboliku, tradiciju, nepokolebljivost, hrabrost i estetiku. Draguni su bili tip konjice u doba Napoleonovih ratova, perioda kada su se beležile najlepše, ali i najsurovije priče sa vojničkih pohoda, kada su čast, hrabrost, bratstvo i odanost, imali težinu i znali su šta predstavljaju. Tada nisi mogao ugled i poštovanje da kupiš novcem ili vezama, već samo svojom zaslugom, zato je konrektno Napoleon i ima uspeha i bio voljen od strane svoje vojske.👊🏻 Takođe, Draguni su bili sinonim za jedinicu koja izvršava specifičan zadatak, bilo da je prva u naletu ili služi za krpljenje rupa u redovima, oni su bili ti koji su razbijali neprijatelja, krpili rupe ili donosili prevagu na bojnom polju. Jednostavno, posebni, što se mi trudimo da budemo. Imamo uzora u njihovom postojanju. Takođe, s'obzirom da smo tražili unikatnu boju dresova u bejzbol ligi Srbije, njihovi zelenu mundiri su bili odlična osnova. I za kraj, smatrali smo da bi bilo interesantno da izađemo iz okvira komunističkih i proameričkih naziva klubova, a opet da Beograđanima ponudimo malu dozu romantike, koja nedostaje u savremenom društvu. Što se tiče imidža, ne znam šta bih vam rekao.. Ne trudimo se da menjamo društvene tokove i transformišemo ustaljeno. Može se reći, da želimo sugrađanima da ponudimo nešto novo, interesantno i zabavno.. Mada, podrška nam stiže i sa drugih strana, tako da imponuje nam što se ne zadržavamo samo na lokalu. Ovo je svakako ideja koja ima osnova da se širi dalje, a ako nas sve više primećuju to je odlično. Jer, na kraju krajeva, nije ni bitno da l' se nekome sviđa ili ne sviđa bejzbol, ljudski je poštovati nečiji trud, a mi se samo trudimo da na neki drugačiji način približimo ljudima sport, druženje, zabavu i zdrav duh.
IZVOR: IG / dragoons.baseball
Kakav profil ljudi dolazi na treninge? Da li su to povratnici iz drugih sportova ili potpuni početnici koje privlači američka estetika bejzbola? 🤔
Imamo razne profile potencijalnih igrača koji nam se javljaju, ali uglavnom su to ljudi, preko 25 godina, koji su imali neko iskustvo u drugim sportovima ili su imali neke sitne dodire sa bejzbolom, pa su sada zadržali taj sportski duh koji žele sa nama da revitalizuju, što priči daje jači ton, jer na taj način pokazujemo da godine i forma nisu prepreka i da klub stoji iza svakog pojedinca, ali mora odmah i da se zna, Draguni su iznad svih nas. Imamo i dosta onih koji nas podržavaju, ali nikako da se okuraže i da se oprobaju, a za njih imamo samo poruku, da mogu slobodno da dođu, sve je potpuno besplatno i nije ništa teško.
IZVOR: IG / dragoons.baseball
Da li imate svog favorita iz MLB-a i kog i zašto? ⚾
Iako je prvi sinonim za bejzbol MLB, ne volim puno da apostrofiram utakmice i kvalitet koji je tamo prisutan našim igračima, jer to je neka druga dimenzija igre, oličena u tradiciji dugoj 150 godina, milijardama dolara i stotinama legendi koje su razvijale ovu igru i podizala njen nivo, iznova i iznova. Lepo je pogledati utakmicu, videti taktički i tehnički kako savršeni bejzbol izgleda i šta je suština same igre, ali samo bez paljenja i maštanja, jer na terenu, surova realnost može brzo da te resetuje. Korak po korak, prvo treba da se ugledamo na najbolje timove u Srbiji, pa kada ih prestignemo, idemo dalje. A omiljeni tim.. Može se reći da su to Los Anđeles Dodžersi. Ne zato što su aktuelni šampioni, nego zato što su sinonim za tradiciju, dugovečnost, sistem i bazu navijača. Takođe, pokazuju da su stabilna organizacija, deluju kao da su porodica i žele da budu, najbolji!
IZVOR: IG / dragoons.baseball
Gde vidite Dragoons-e za tri godine? Da li je cilj titula ili pre svega održiva akademija za decu?
Cilj je da za tri godine postanemo ozbiljan klub sa respektabilnim prvim timom, ali i sa omladinskim pogonom, jer bez podmlatka ne možete ni u jednom sportu, očekivati uspehe na duže staze. A što se tiče titule.. Titula će doći sama po sebi, ako radimo ili smo radili kako treba, nismo postavili sebi neki rok. Idemo, kao što smo rekli, korak po korak. To je najbitnije. Svakako, fokus je bio da krenemo sa prvim timom, kako bi smo omasovili i promovisali klub, ali već od jeseni je u planu da primimo prve klince u akademiju. Nadam se da ćemo za dve godine moći neke od njih već da gurnemo u vatru, jer na mlađima svet ostaje.
IZVOR: IG / dragoons.baseball
Koliko vam prisustvo stranaca u Beogradu pomaže u podizanju nivoa igre i popularizaciji kluba?
Svakako, stranci koji su sada u klubu, pomažu naravno, donose neku novu kulturu, iskustvo i percepciju igre, ali nikome nije zagarantovano mesto u prvoj postavi i svako treba to sebi da obezbedi, treningom, talentom, prisustvom i pristupom. ✊🏻 Trudimo se da nikog ne zapostavimo, da svakome pružimo šansu i saslušamo predloge. Ovo je faza gde svi učimo od svih, a opet apostrofiram, cilj je da za pet godina, prvi tim Dragunsa, čine momci iz omladinske škole. Verujem da ćemo tada, svi mi koji smo danas u klubu, na to biti najponosniji!
IZVOR: IG / dragoons.baseball
Da li je pravljenje sadržaja za mreže sada i obavezni i neminovni deo bilo kakvog sporta kao nužno zlo ili ipak prilika za širenje popularnosti među novim generacijama?
Prisustvo na mrežama se samo po sebi nameće i neminovno je. I kao promocija i kao poziv za nove regrute u dragunski puk. Lično, žao mi je što slični poduhvati, kao i ovaj naš, teško mogu da nađu prostora u masovnim medijima, jer očigledno je da smo kao ljudski rod, otupeli od kreativnosti i vodimo se samo profitom i osnovnim porivima. Na nacionalnoj frekvenciji, pre ćete videti utakmicu Prve Poljske fudbalske lige ili utakmicu Prve lige Turske u odbojci za žene, nego što ćete videti neku reportažu o nečemu manje profitabilnom i atipičnom, ali našem i plemenitijem. Tako je, kako je.. Shodno resursima i mogućnostima, društvene mreže se nameću kao naš glavni saveznik u podršci koju možemo da obezbedimo. Ipak, uveren sam da ćemo samo rasti, sve više, ali se bojim da ne narastemo previše, pa da nam kapaciteti postanu mali za sve potrebne aktivnosti i polaznike.. To će biti, onaj, slatki problem, ali ka tome težimo. Nego, kao što smo već spomenuli, par puta, korak po korak. Mreže neka rade za nas, a posle ćemo se već nekako snaći, kao što smo se i uvek snalazili... Jer da je lako, ne bi smo se zvali Draguni!
Bejzbol i hot dog idu ruku pod ruku. Da li planirate da uvedete srpski bejzbol meni, neku pljeskavicu sa lukom koja se jede dok se trči između baza?
Još je rano za tako nešto, prvo treba obezbediti infrastrukturu oko jedinog terena u zemlji koji posedujemo. Zatim, potrebno je da bude gledalaca tj. potrošača, ekonomski govoreći. Kada bude na bejzbol utakmici u Srbiji preko 100 gledalaca po meču, lako ćemo prodavati Dragunska krilca u umaku ili Sablju sa mešanim mesom.
Šta se naručuje u kafani posle pobede, a šta posle poraza?
Naručuje se uvek i standardno, pivo... nekako, pivo ide najbolje uz bejzbol, a posle vode, najviše prija po vrućini... samo da je hladno!
IZVOR: IG / dragoons.baseball
Omiljeno mesto za opuštanje u Beogradu?
Omiljeno mesto, bilo koje gde mogu da se izolujem sam sa svojim mislma i muzikom ili sa porodicom ili sa prijateljima. Volim da punim baterije u izolaciji, tako da ako otkrijem sve štekove, neće više biti omiljeni.
Koji ti je omiljeni film i zašto Major league?
Omiljeni film, ima ih više, zavisi od tematike i raspoloženja... Svakako, što se bejzbola tiče, Moneyball je najintresantniji. Od ostalih žanrova, preporučio bih onaj od pre dvadesetak godina, Sedam grehova, treba ga pogledati kada krene da se gubi fokus na bitne stvari u životu..
IZVOR: IG / dragoons.baseball
Poruka za naše čitaoce?
Poruka za vaše čitaoce, da ostaju zdravi, veseli, pozitivni... Nadam se da, ako ih nije puno ugušila ova priča o srpskom bejzbol klubu, da će nam se javiti u nekom periodu da nam se pridruže ili bar zaprate i dođu na mečeve. A ukoliko nismo bili zanimljivi u intervjuu, nadam se da će moći da izvuku neke pozitivne stvari iz cele naše priče i da nikad ne odustaju i da veruju u sebe... Jer, život je jedan i brzo prođe. Svako dobro i hvala Red portalu na pažnji i prilici da ispričamo deo naše priče.
Autor: Filip Mihajlović
Ljubav prema bejzbolu, javila se rano i sporadično, s'obzirom da naša generacija, pre tridesetak godina, nije imala mogućnost da tako lako upoznaje nove sportove kroz svakodnevne aktivnosti, tako da sve što smo mogli za početak da znamo o ovoj magičnoj igri, učili smo preko filmova, hvatali suštinu i pravila i igrali tako, malo više modifikovano, u skladu sa terenom, opremom, brojem entuzijasta. Vremenom, pojavio bi se neko, u prolazu, ko je imao više dodirnih tačaka sa, recimo Amerikom, pa nam je sugerisao i prenosio malo bogatije iskustvo, koje smo se trudili da implementiramo...
Svakako, nismo bili jedini, pored našeg društva, bilo je još pionirskih pokušaja i grupa, koje su se trudile da ga igraju.
Bila su to drugačija vremena, sve je bilo podređeno improvizaciji, želji za učenjem nečega novog, druženju i sportu.🤩
Verovatno, kada čovek krene da se bavi nečim, ni iz čega, kada se vodi pukom intrigom, onda i gura sebe što dublje, da istražuje i krči svoj put. Nesvesno, što više kreneš da ulaziš u suštinu bejzbola, on krene da uvlači u svoj kvadrat, svoju širinu terena, loptica dok leti, krene da deluje hipnotišuće, a udarac palicom je toliko zarazan, jer adrenalin koji osetiš posle toga, teško da može da se poredi sa uzbuđenjem koje nude drugi sportovi, na koje smo navikli.. Jednostavno, moraš samo dati šansu ovoj igri, da te zarazi. A onda, ili te radi ili ne... Uglavnom te inficira do kraja života. Barem sam ja stekao takvo iskustvo, u zadnjih par godina.. Ko god se oprobao sa nama, skoro svako je imao samo pozitivne utiske. Drugo je što većina ljudi danas nema vremena da se posveti sportu amaterski ozbiljnije, jer živimo u kapitalizmu, a bejzbol je igra koja zahteva mnogo odricanja i rada, da bi suština dobila formu.
Možda većini tako ne deluje, ali u tome je upravo i draž.😁
Ako me pitate šta mi se najviše sviđa u bejzbolu, verujem da sam mnogo stvari otkrio već, čitajući između redova, ali ako moram još nešto da dodam ili apostrofiram, u pitanju je apsolutna neizveznost, koja traje čitav meč, a koji nije vremenski ograničen. Sve može u sekundi da se promeni, a ne mora. I zato što je bejzbol, možda i najtimskija igra na svetu. Svaki pojedinac je bitan, da bi tim funkcionisao, a tim ne može da ti pomogne, ako ti nije dan. Ova igra zna nekada biti surova, veoma. Možeš da udariš 5 houm ranova na jednom meču, a da ti ispadne loptica u odlučujućoj odbrani i da protivnik istrči poen i da samo ta jedna tvoja greška na celom meču, napravi tragičara od tebe. Konstatno se od igrača traži da bude koncentrisan, u fokusu, odlučan i da preuzima odgovornost, a da mu je fokus uvek na tim i čoveka pored njega. Traži se disciplina i da na neki način, pobediš samog sebe.