U mandarinskom jeziku isti slog može imati četiri potpuno različita značenja.

Naučnici već godinama ukazuju na fascinantnu vezu između jezika koji govorimo i načina na koji naš mozak obrađuje zvuk. Jedan od najzanimljivijih primera dolazi iz istraživanja o savršenom sluhu, retkoj sposobnosti da se tonovi prepoznaju bez ikakvog oslonca. Studije pokazuju da su deca koja odrastaju uz mandarinski tonalni jezik u kojem visina glasa menja značenje reči – znatno sklonija razvoju ove muzičke veštine.

U mandarinskom jeziku isti slog može imati četiri potpuno različita značenja, u zavisnosti od toga da li je izgovoren uzlazno, silazno, ravno ili kombinovano. To znači da deca od najranijeg uzrasta moraju da obraćaju pažnju na nijanse visine tona kako bi pravilno razumela govor. Upravo ta svakodnevna auditivna „trening rutina“ čini se da jača neuralne mehanizme koji kasnije olakšavaju prepoznavanje muzičkih tonova.

Ovaj fenomen otvara širu raspravu o tome koliko jezik oblikuje naše kognitivne sposobnosti, ali i koliko se muzika i govor prepliću u razvoju mozga. Iako savršen sluh ostaje retkost u globalnoj populaciji, primer mandarinskog pokazuje da okruženje i rana izloženost zvučnim obrascima mogu imati iznenađujuće snažan uticaj. Naučnici veruju da bi dalja istraživanja mogla da otkriju još dublje veze između jezika, muzike i neurološkog razvoja.

Autor: redportal.rs