Male škole sa malo učenika danas i dalje postoje i deluju i dalje prema ljubavi i toplini kao škole o kojima su nam pričali naši stariji. Ovakve škole imaju svojih mana, ali i mnogo prednosti. 😊
Ušuškano u zagrljaju čiste prirode i beskrajnog plavog neba, u selu Veljovići nadomak Ivanjice, stoji malo istureno odeljenje Osnovne škole „Prof. dr Nedeljko Košanin“. Na prvi pogled skromno, gotovo neprimetno, ali u sebi nosi ono što mnoge velike škole danas traže – toplinu, mir i zajedništvo.
Učiteljica u ovoj školi Jasmina Kovačević za portal InfoLIGA kaže: 👇🏻
Njihove roditelje sam, uglavnom tate, učia. Da ne kažem da sam im baka, ali otprilike po statusu tu smo. 🥰
U ovoj učionici su samo tri đaka. Tri radoznala pogleda, tri različita uzrasta, ali jedno srce koje kuca zajedno sa njihovom učiteljicom – Jasminom Kovačević. Ona je gotovo ceo radni vek posvetila kombinovanim odeljenjima. 😎 Od tri i po decenije radnog staža, čak 29 godina provela je upravo ovde, među ovim zidovima koji pamte generacije. Kaže da rad u kombinovanom odeljenju za iskusnog prosvetnog radnika nije težak – naprotiv, to je prilika da se znanja povezuju, da stariji pomažu mlađima, a mlađi uče gledajući one ispred sebe. 💪🏻
Ljubav prema poslu i ovoj deci toliko me je obogatila da je meni zaista lepo tu. ❤️
Na pitanje da li je stroga učiteljica, Jasmina je odgovorila:
Pa ne znam šta misle. 😊 Za roditelje, pravo da vam kažem, više me i ne zanima šta misle jer oni imaju svakodnevno razna mišljenja. 😌 Svaka čast svakom roditelju, poštujem ih koliko zarade. Da li misle da sam stroga, ne znam. To je samo njihovo mišljenje. Ja sam samo dosledna. 😎 Jako sam dosledna. Možda mi je to mana, ali verovatno je to period dugog rada u obrazovanju. ☝🏻 Onda vaspitanje koje smo poneli iz porodice, neki život koji smo imali do danas. Možda sam čak ja najdoslednija da bih imala rezultat. 😊
Ova mala školska zajednica prava je retkost. Ovde nema nasilja ni svađa. Ovde se neguju ljubav, znanje i poštovanje. Učionica je više od prostora za nastavu – ona je mala porodica. ❤️
Pre svih u školu stiže domar. U tišini jutra, dok se iznad brda tek probija svetlost, on loži vatru u bunjari kako bi zagrejao prostoriju u kojoj će uskoro odjekivati dečji glasovi. U toj učionici i dalje žive tragovi nekih starih vremena – računaljka, tkanine izrađene na razboju, karta i globus koji podsećaju da je svet veliki. A tu je i računar, mali prozor u savremeni svet, kako bi deca mogla da prate vreme i koračaju u korak sa generacijom.
U vremenu kada se često govori o problemima u obrazovanju, ova mala škola kod Ivanjice podseća na ono najvažnije – da je suština škole u odnosu između učitelja i đaka. U pažnji. U strpljenju. U verovanju da svako dete može da nauči, ako mu se pruži ruka.
IZVOR: YT / InfoLIGA
KRENUO PRVI VOZ prugom Beograd–Budimpešta 😎
VUČJA GLAD – MOŽE DA BUDE SIGNAL OZBILJNE BOLESTI 😮🌯
Autor: redportal.rs
Njihove roditelje sam, uglavnom tate, učia. Da ne kažem da sam im baka, ali otprilike po statusu tu smo. 🥰