Prodali sve, živeli kao kraljevi i popili kazne 😄

U septembru 1985. godine, dva brata su sa jednim prijateljem otišla u potragu za morskim puževima nedaleko od južne Korzike - kada su otkrili apsolutno masivnu gomilu rimskog novca na morskom dnu.

Feliks Bjankamarija, Endž Bjankamarija i njihov prijatelj Mark su ronili u zalivu Lava kada je Feliks spazio kako nešto sija na kamenu ispod njega. Trojka je ubrzo otkrila da stvar koja sije je zapravo zlatni novčić, kao i da pored njega ima još na desetine.

Bili su potpuno obrasli svime i svačim. Potopili smo ih u kiselinu nakon čega su bili savršeni, kao novi. Nismo znali ništa o ovakvim stvarima, još manje smo imali pojma gde bi našli nekog numizmatičara.

Braća su na kraju odnela novčiće kod specijaliste u Nici, koji ih je obavestio da su u pitanju retki rimski novčići. Pretpostavlja se da je kolekcija brojala više od 1400 komada i činila je kovanice iz perioda careva Galena (253-268 godine p. n. e.), Klaudija II (268-270 godine p. n. e.), Kvintilija (270 godine. p. n. e.) i Aurelijana (270-275 godine p. n. e.).

Na žalost za arheologiju, kovanice su bile veoma vredne i retke. Za početno otkriće plaćeni su oko 50.000 franaka - i naravno znali su gde mogu da nađu još. Trio je planirao da se odmah vrati po još novčića, ali su morali da sačekaju da se moresmiri pre nego što odu do mesta gde je blago. Kada su se vratili, otkrili su još oko 600 kovanica i prodali ih za neverovatnu cenu - neki od primeraka, SAMI, su vredeli i oko 250.000 EVRA.

Živeo sam kao milioner. Trošio sam ekstravagantno, kupovao sam skupa kola i satove. Pomagao svojim prijateljima, uvek sam govorio sebi da moram da uživam u životu i da novac ima vrednost samo ako ga trošiš. Ne kajem se uopšte i da mogu sve bih isto uradio - možda čak i gore.

Vremenom svi novčići i z zaliva Lava su iskopani. Čini se da su oni završili na dnu mora tokom nesreće za vreme cara Aurelijana negde oko 273. godine nove ere.

Kako objašnjava Silvijane Estio direktor istraživanja Francuskog nacionalnog centra za naučna istraživanja:

Druga serija kovanica koja je iz perioda cara Aurelijana hronološki označava kraj kovanja i poslednji vremenski period. Njih čini 177 aurea.

Mišel Lor bivši načelnik departmana za podvodna arheološka istraživanja je dodao da je ovo blago najverovatnije bilo vlasništvo veoma istaknute ličnosti carstva, neko ko je bio ekstremno važan. Ostaje doduše pitanje da li je to u vlasništvu nekoga još tada bilo ili je pokradeno i sakriveno. Obe hipoteze su realne.

Braća su takođe navela da su novčiće koji su bli lošije očuvani pretopili, kao i zlatnu ploču koja je sama po sebi vredela između 6 i 8 miliona evra.

To šta su učinili sa ovim arheološkim otkrićem ipak se nije dobro završilo za braću. Godine 1994. sva trojica su osuđeni za prodaju kovanica, zajedno sa blagom i antikvitetima otkrivenim na dnu mora koji su tehnički vlasništvo države i predstavljaju kulturno nasleđe. Dobili su svi po 18 meseci uslovne kazne.

U januaru 2024. godine Feliks se ponovo našao na sudu, nakon što je ponovo optužen da je pokušao da proda zlatnu ploču. Odbrana se branila time da zakon u tom periodu odnosio samo na blago pronađeno na olupinama što ovde nije bio slučaj.

Međutim sud je oba brata, koji su tad već bili u odmaklim šeszdesetima, proglasio krivim i naredio im da moraju da plate kaznu za nelegalno posedovanje antikviteta i držanje kradene imovine i kulturnog nasleđa u iznosu od 200.000 evra.

Autor: redportal.rs