Slavi se obnova srpske državnosti i prvi ustav ☝️

U Srbiji i Republici Srpskoj se danas obeležava Sretenje - Dan državnosti, a slavi se u znak sećanja na početak Prvog srpskog ustanka 1804, čime je započela obnova srpske državnosti, kao i u spomen na dan kada je u Kragujevcu 1835. godine donet prvi ustav Kneževine Srbije.

Na Sretenje 1804. godine, grupa istaknutijih Srba, narodnih prvaka, njih približno 300, većinom iz tog dela Šumadije, a delom i iz drugih delova tadašnjeg Beogradskog pašaluka, odnosno formalno Smederevskog, izabrala je Đorđa Petrovića poznatog kao Karađorđe za vožda.

Iako on nije bio prvi predloženi konačno je usaglašeno da je Karađorđe valjan izbor. Bio je to odlučan i preduzimljiv čovek, dobrostojeći trgovac koji je imao vojničko iskustvo. Prethodno je usaglašeno da vožd naroda ne može biti ni neko od knezova, poput Teodosija Marićevića koji je predlagan, a još manje hajduk poput Stanoja Glavaša, ma koliko inače bili uvažavani.

Izbor vožda, predvodnika naroda, bio je neophodan pošto je odlučeno da se podigne buna protiv dahija, četvorice samovoljnih gospodara u pašaluku u to vreme. Njihov položaj zapravo nije bio legalan ni sa stanovišta vlasti na Bosforu, odnosno nevoljno je tolerisan.

Ondašnji sultan Selim III težio je reformi uprave, i nastojao je da obezbedi sigurnost u pograničnom Beogradskom pašaluku, ali je bio primoran da popusti pred samovoljom dahija zbog međunarodnih prilika, ponašanja revolucionarne Francuske.

Dahije su Beogradom ovladale leta 1801. da bi decembra te godine uklonile Mustafa pašu, koji je u sećanju Srba ostao kao primer ako ne pravdoljubivosti onda korektnog ponašanja prema Srbima. Teror dahija doveo je do širokog nezadovoljstva, kako Srba, tako i razumnijih Turaka, lojalnih legalnim vlastima.

Pošto su se dahije dočepale pisma koje je valjevski knez Aleksa Nenadović uputio austrijskom zapovedniku u Zemunu majoru Mitezeru, započela je Seča knezova, sistematsko ubijanje, uklanjanje viđenijih i preduzimljivijih među Srbima, posebno iz Posavine i uopšte pograničnog pojasa. Dahije su nesumnjivo verovale da će uklanjanjem najuglednijih obezglaviti Srbe, i svaki otpor.

Buna koju je poveo Karađorđe bila je pre svega otpor samovolji dahija, a nikako bunt protiv Sultana, odnosno legalnih vlasti u Stambolu, a tek docnije pošto je ustanak dobio širi zamah, buna je prerasla u opšti ustanak protiv turske vlasti.

Karađorđeva buna, danas znana kao Prvi srpski ustanak, koji je razmerama I snagom iznenadio i turske vlasti i onovremenu Evropu, ispostaviće se kao rađanje novovekovne Srbije.

Autor: tanjug.rs