Nema postepenog hlađenja, nema vremena za prilagođavanje 💔

Na prvi pogled deluje nelogično: kako je moguće da raskid tromesečne veze zaboli jače nego kraj odnosa koji je trajao godinama? Ipak, mnogi priznaju da su upravo kratke, intenzivne romanse ostavile najdublji trag. Razlog se često krije u psihologiji očekivanja, a ne u samom trajanju veze.🤔

Kraće veze obično su ispunjene strašću, idealizacijom i snažnom hemijom. U toj početnoj fazi partnera posmatramo kroz ružičaste naočare, projektujemo na njega svoje želje i nade. Kako odnos nije stigao da prođe kroz ozbiljne izazove, u našoj glavi ostaje savršen. Kada dođe do raskida, ne tugujemo samo za osobom, već i za svim mogućnostima koje su tek mogle da se dogode.😅

Kod dugih veza situacija je drugačija. Vremenom upoznajemo partnerove vrline i mane, prolazimo kroz krize i realnost polako zamenjuje idealizaciju. Ako do raskida dođe nakon dugog perioda neslaganja, često smo emotivno već pripremljeni. Tuga postoji, ali je pomešana sa osećajem iscrpljenosti ili olakšanja.💔

Kratke veze prekida iznenadnost. Nema postepenog hlađenja, nema vremena za prilagođavanje. Raskid tada deluje kao nagli prekid sna. Upravo zato bol može biti intenzivniji jer oplakujemo verziju budućnosti koja nikada nije dobila priliku da postane stvarnost.

Na kraju, nije presudno koliko je ljubav trajala, već koliko smo nade, mašte i emocija u nju uložili. Ponekad je dovoljno nekoliko meseci da srce poveruje da je pronašlo zauvek.

Autor: redportal.rs