Otkrila zašto se odlučila na surogatstvo

Surogat majka iz Kanade otvoreno je progovorila o svom iskustvu i otkrila šta joj je bilo najteže dok je nosila dete za druge - i, kako kaže, to nije trenutak kad bebu predate roditeljima.

Doun Vikhorst, 33-godišnja fotografkinja i majka petoro dece, odlučila je da postane surogat majka 2019. godine, nakon što je shvatila koliko se parova bori s neplodnošću. Bila je surogat majka za dva gej para, a celo iskustvo je opisala kao nešto što joj je dalo snažan osećaj smisla i ispunjenosti, prenosi B92.

Foto: Pexels

Zašto se odlučila na surogatstvo?

Iako joj trudnoće nisu strane, Doun priznaje da nije bilo jednostavno. Uz brigu o petoro dece, morala je prolaziti i kroz uobičajene trudničke tegobe - mučninu, umor, bolove u leđima.

- Odlučila sam da postanem surogat majka kad sam shvatila koliko se ljudi muči sa začećem - ispričala je. Kaže da tek tada postaneš svestan sopstvene sreće kad ti trudnoće prolaze dobro i kad već imaš porodicu.

- Nisam ni shvatala koliko sam srećna što imam petoro dece i što su sve moje trudnoće prošle jako dobro. Jednostavno sam osećala da moje telo može učiniti nešto dobro za nekoga - rekla je.

Dotakla se i česte reakcije okoline - rečenice koju je, kaže, čula bezbroj puta:

- Ja to nikad ne bih mogla, ne bih mogla da dam dete. Međutim, ona naglašava da se u surogatstvo ulazi s jasnim granicama i dogovorom.

- Mnogi kažu da to nikad ne bi mogli, jer ne bi mogli da odustanu od deteta, ali u taj proces ulazite potpuno svesni da nećete izaći s bebom - objasnila je.

Trenutak kad dete predate roditeljima opisala je kao emotivan, ali i prekrasan - pogotovo kad vidiš koliko im to znači.

Ipak, ono što ju je najviše pogodilo, kaže, došlo je pre i posle porođaja.

Foto: burgasnews.com/NZ

Tvrdi da je pravi problem bio osećaj usamljenosti.

- Najteži deo je zapravo bila usamljenost, bilo je trenutaka kada sam se osećala potpuno nevidljivom - rekla je.

Prisetila se trenutaka koji se nikad ne vide na srećnim fotografijama nakon porođaja: kako je sama sedela po čekaonicama, u tišini se nosila s jakim emocijama, a zatim se vraćala kući svojim obavezama samohrane majke - gotovo bez vremena da uopšte shvati i obradi sve što je prošla.

- Sećam se da sam sedela sama u čekaonicama, nosila se s velikim emocijama, ili se vraćala kući svojim obavezama bez pauze da obradim ono što sam nosila - doslovno i emocionalno - ispričala je.

Šta nakon svega?

U Kanadi je plaćanje surogat majkama protivzakonito, pa Doun kroz ceo proces nije dobila finansijsku nadoknadu. Iako joj predaja bebe nije teško pala, priznaje da nakon svega dolazi specifična praznina - nešto poput perioda tugovanja.

- Ceo moj život vrteo se oko rađanja deteta za ovaj par, a onda je odjednom sve bilo gotovo - kaže.

Uprkos tome, ne žali što je dvaput bila surogat majka. Ali smatra da se o jednoj stvari premalo govori: o potrebi sistemske podrške ženama koje prolaze kroz taj proces.

- Mislim da bi bilo sjajno kad bi postojalo više usluga za surogat majke, poput grupa podrške, kako se ne bi osećale tako usamljeno - zaključila je.

Autor: b92.net