Zabluda planiranja je verovanje da će se nečiji plan odvijati savršeno 😉

Ako ste jedna od onih osoba kojima se "biću tamo za pet minuta" pretvori u 15, niste sami - i ne mora da znači da ste nemarni ili bezobzirni. ☝🏻

Većina nas nekada kasni, ali neki se ljudi stalno su nekom u zaostatku.

PITANJE KOJE DECENIJAMA ZBUNJUJE NAUČNIKE

Zbog toga se često postavlja pitanje: Zašto se čini da su neki ljudi skloni kasniti, dok je za druge tačnost kao lični zakon? 🧐

To je pitanje koje decenijama zbunjuje bihevioralne naučnike, a rezultati su ponekad delovali kontradiktorno.

Na primer, studija Human Performance iz 2003. nije pronašla statistički značajnu vezu između hroničnog kašnjenja i bilo koje osobine ličnosti, što sugeriše da tačnost nije obavezno stvar neke individualne mane karaktera.

Ali, novija istraživanja daju nijansiraniju sliku koja uključuje psihološke tendencije, unutrašnje satove, pa čak i biološke razlike koje, čini se, neke od nas podstiču na tačnost, a druge na kašnjenje - često bez toga da to iko od nas shvata, piše National Geographic. 📜

Džef Konte, zamenik predsednika odeljenja za psihologiju na Državnom univerzitetu San Dijega i jedan od vodećih istraživača tačnosti, godinama proučava ove obrasce, među kojima je i studija iz 2003.

- Iako se kašnjenje ne može uvek jasno povezati ni sa jednom osobinom ličnosti, preovlađujući dokazi danas pokazuju da postoje individualne razlike u ličnosti koje se odnose na hronično kašnjenje - primećuje Konte, a to je stav koji dele i drugi bihevioralni istraživači.

A razumevanje tih obrazaca važnije je nego što mislimo, jer tačnost pokazuje poštovanje tuđeg vremena, oblikuje odnose i podržava koordinisane sisteme svega – od radnih mesta, preko saobraćaja, do zdravstvene zaštite.

- Kada se dogovorite da budete negde u određeno vreme, vi zapravo ulazite u neku vrstu ugovora. Ali ako jedna osoba stalno kasni, to stvara narušeno poverenje ne samo u tom trenutku, već često i u celom odnosu - objašnjava Polin Volin, psihološkinja iz Pensilvanije koja drži radionice o hroničnom kašnjenju.

Šta najnovija istraživanja otkrivaju o najčešćim pokretačima navike kašnjenja – i kako da se prilagodite ako vam bilo šta od toga zvuči poznato?

POTCENJUJEMO POTREBNO VREME

Psiholozi Danijel Kaneman i Amos Tverski u kasnim 1970-im uveli su pojam „zabluda planiranja“ da opišu našu sklonost da potcenimo koliko će nam vremena nešto oduzeti, čak i kada smo taj zadatak izveli mnogo put. 👇🏻

- Zabluda planiranja je verovanje da će se nečiji plan odvijati savršeno 😉 - kaže Alen Bludorn, profesor menadžmenta.

Većina ljudi je pokazuje, a posebno kada procenjuju svoje planove.

Iako ne postoji direktan dokaz da ljudi koji ispoljavaju ovu zabludu nužno hronično kasne, mehanizmi su jasni, prenose Nezavisne.

- Pogrešno procenite trajanje zadatka, i krenućete, i stići kasnije nego što ste nameravali - kaže on.

Dodaje da što više neko pokazuje zabludu planiranja, to je verovatnije da će potceniti vreme polaska i kasniti.

Istraživanja takođe pokazuju da ljudi često misle da mogu lično ubrzati svaki korak zadatka, posebno onih koji deluju pod njihovom kontrolom. Time ostavljaju premalo prostora za realna kašnjenja, što povećava verovatnoću da će zakasniti.

Šta učiniti: Konsultantkinja za produktivnost Rašel Isip predlaže jednostavnu taktiku – „ako mislite da će nešto trajati 10 minuta, računajte na 20“.

NEDOVOLJNA SAVESNOST

Među pet glavnih osobina ličnosti - otvorenost, savesnost, ekstravertnost, prijatnost i neuroticizam - savesnost ima „najjaču i najdosledniju vezu sa tačnošću“, jer osobe sa visokim pragom češće stižu na vreme.

- Razlog je što su savesni ljudi odgovorni, usmereni ka cilju i disciplinovani – pouzdani i pažljivi prema detaljima😎 - objašnjava psihoterapeutkinja Džeraldin Hoakim iz Zapadnog Saseksa.

Dona Balard, profesorka komunikologije na Univerzitetu Teksas u Ostinu, kaže da savesni pojedinci prirodno grade navike - pripremu, strukturu, planiranje – koje vode ranijim ili tačnim dolascima.

Niža savesnost povezana je sa neorganizovanošću, slabijim sprovođenjem planiranog i nedovoljno dobrim praćenjem vremena – što direktno otežava dosledno stizanje kada ste planirali.

Šta možete da uradite: Isipova preporučuje vizuelne podsetnike koji pojačavaju svest o vremenu, kao što su nošenje sata na ruci ili postavljanje analognih satova u svom prostoru.

Hoakimova dodaje da pomaže i razumevanje uticaja kašnjenja na druge.

Autor: Nezavisne