Veče posvećeno novoj knjizi Eliezera Papa u Jevrejskom kulturnom centru 📖

U Jevrejskom kulturnom centru na Dorćolu sinoć je održana promocija knjige Zbrka riješenih zadataka iz života i poetike, čiji je autor Eliezer Papo, a izdavač Agora iz Zrenjanina.

Veče je otvoreno pismom ambasadorke Izraela u Srbiji Avivit Bar-Ilan, koje je pročitao Stefan Sablić. Ambasadorka Bar-Ilan prenela je ličnu priču o poznanstvu sa Papom i razgovorima u Jerusalimu o istorijskim odnosima Srba i Jevreja, uoči njenog preuzimanja nove diplomatske dužnosti u Beogradu.

Gordana Todorić je istakla da Eliezerove knjige predstavljaju značajan doprinos kanonu srpske književnosti. Ona je napravila kratku retrospektivu knjiga Eliezera Papa koje su se pojavile poslednjih godina, objasnivši značaj njegove Partizanske agade kao parodije na Pashalnu hagadu o izlasku iz Egipta, ali zapravo o izlasku robovskog mentaliteta iz čoveka. Navodi da pisac balansira na finoj granici usmenog i pisanog modusa

Meni se čini, iako pisac odbacuje takvu vezu, da pri razumevanju Papine književnosti nikada ne treba smetnuti s uma da je on, ipak, generacijski deo onoga što je Sarajevo izrodilo, a što nije nevažno za kulturna kretanja – a to je Novi primitivizam. Njihov odnos prema jeziku i kulturnim pojavama nešto je o čemu rado razmišljam, misleći i o Eliezerovim knjigama.

Foto: Filip Pejković

Papo je naveo da je pri pisanju Zbrke riješenih zadataka iz života i poetike imao na umu vraćanje semitske književnosti, odnosno semitskog romana na kulturnu scenu. Objasnio je zašto knjiga nosi naslov Zbrka, umesto Zbirka:

Kad bi ovo neko čitao na hebrejskom ili arapskom, onda bi tome stvarno odgovarao termin antologija ili zbirka, ne bi bilo reči ni o kakvoj zbrci. Na Zapadu postoje zbirke priča, zbirke poezije, zbirke beseda, zbirke propovedi... Ali se, obično, sve te stvari ne stave u jednu jedinu knjigu. S druge strane, kad neko otvori Bibliju, pa krene od Tore, preko Proroka do Spisa, prva stvar koju primeti u Tori je da u Tori ima malo priča - recimo o Avramu, Isaku, Jakovu, priča o Mojsijevom rođenju... Pa ima beseda, tipa Jakovljeva beseda pred smrt ili Mojsijeva beseda. Imamo malo propovedi, malo zakona... Ali je sve to skupa jedna jedinstvena knjiga i ona nije zbrka, nego je zbirka.

Književnik Muharem Bazdulj je kao zanimljivost istakao da Vladimir Pištalo, Miljenko Jergović, Papo i on spadaju u regionalno prepoznatljive pisce koji dolaze iz istog grada, ali prema poreklu svojih porodica iz različitih religijskih tradicija. Ipak, smatra Bazdulj, izuzetan uticaj na sve njih imala je popularna kultura.

Bosanac u genetskom kodu ima prozu. Bosanac zna da priča.

On je dodao da Eliezer vlada komunikativnim jezikom i da se prilikom čitanja njegovih knjiga stiče utisak da se sluša dobar pripovedač. Bazdulj je podsetio i na doprinos jevrejske zajednice domaćem društvenom i kulturnom životu.

Bez sarajevskih Jevreja ni sarajevski muslimani, sarajevski pravoslavci i sarajevski katolici ne bi bili ono što su bili.

Papo je obavestio čitaoce da se za leto priprema novo izdanje njegove knjige Sarajevska megila, koja je 2001. godine bila u užem izboru za Ninovu nagradu. Govoreći o teoriji o smrti pisca, prema kojoj pisac nakon objavljivanja knjige više ne može biti njen dalji kreator, već samo tumač jednak svim drugima, naveo je da se novim izdanjem suprotstavlja takvoj teoriji. Tako će prvo izdanje ove knjige biti potonje, a novo koje sledi - izvorno i nosiće podnaslov Lepša i starija.

Snimak promocije dostupan je na Jutjub kanalu Centra za empirijska istraživanja religije:

IZVOR: YT / CEIR Balkan

Eliezer Papo

Eliezer Papo je profesor se­fardske književnosti na Univerzitetu Ben-Gurion u Negevu, redovni član Izraelske nacionalne akademije za Ladino, dopisni član Španske kraljevske akademije i saradnik Centra za studije jevrejske umetnosti i kulture Filozofskog fakulteta u Beogradu. Njegov roman Sarajevska megila našao se u užem izboru za Ninovu nagradu,

Autor: Filip Pejković