Ova knjiga služi kao upozorenje o prekomernom oslanjanju na tehnologiju i verovanju u „nepobedivost“ modernih dostignuća

Jedan od najintrigantnijih primera književne koincidencije dolazi iz pera Morgana Robertsona, koji je 1898. godine napisao roman pod nazivom Uzaludnost (Futility), kasnije poznat i kao Brodolom Titana (The Wreck of the Titan). Ono što ovu knjigu čini posebnom i što je fasciniralo mnoge ljubitelje književnosti, istoričare, ali i teoretičare zavera, jeste to što je Robertson u svom delu opisao brod koji neverovatno podseća na Titanik – brod koji će 14 godina kasnije postati sinonim za jednu od najvećih pomorskih tragedija u istoriji.

Sličnosti između Titana i Titanika

Robertsonov brod u knjizi nosi ime Titan, a poput stvarnog Titanika, bio je najveći i najsavršeniji brod svog vremena. Oba broda opisana su kao „nepotopiva“ tehnološka čuda, čija je veličina i luksuznost bila neprevaziđena u svom periodu. Ipak, oba broda su doživela sudbinu koja je u to vreme delovala nezamislivo - udarili su u ledeni breg tokom svog prvog putovanja preko severnog Atlantskog okeana i potonuli, pri čemu je izgubljen veliki broj života.

Jedna od najupečatljivijih koincidencija jeste činjenica da su oba broda imala nedovoljan broj čamaca za spasavanje u odnosu na broj putnika. Robertsonov Titan nosio je samo minimum potrebnih čamaca, što je takođe bio slučaj sa stvarnim Titanikom. Takođe, oba broda su potonula u aprilu, u sličnim hladnim uslovima, a Titan i Titanik su bili gotovo iste veličine.

Koincidencija ili proročanstvo?

Nakon potonuća Titanika 1912. godine, roman Uzaludnost postao je predmet intenzivne pažnje javnosti, a mnogi su Robersonovo delo videli kao zloslutno proročanstvo. Teoretičari zavera spekulisali su da je Robertson imao neka predviđanja ili insajderske informacije, dok su drugi tvrdili da su sličnosti između Titanika i Titana jednostavno posledica činjenice da su oba broda osmišljena prema tadašnjim tehnološkim dostignućima i verovanju u ljudsku nepobedivost nad prirodom.

Međutim, Morgan Robertson je u više navrata tvrdio da nije imao nikakve sposobnosti proricanja, već da je roman bio plod njegovih tehničkih saznanja i mašte. On je bio stručnjak za pomorstvo, pa su tehnički detalji o Titanovom dizajnu i njegovoj nesreći bili rezultat njegovog razumevanja i predviđanja mogućih opasnosti koje prete velikim brodovima.

Knjiga kao upozorenje

Iako je lako upasti u zamku verovanja da je Robertson predvideo Titanik, Uzaludnost je zapravo bio upozorenje o prekomernom oslanjanju na tehnologiju i verovanju u „nepobedivost“ modernih dostignuća. Kroz sudbinu Titana, Robertson je pokazao kako priroda, u obliku smrtonosnog ledenog brega, može u trenutku slomiti sve iluzije o tehnološkoj superiornosti. Nažalost, lekcija koju je Robertson pokušao da prenese kroz svoj roman nije bila naučena pre nego što je Titanik potonuo, i mnogi životi su izgubljeni zbog sličnih grešaka.

Nasleđe romana

Danas, roman Uzaludnost se često spominje u kontekstu najvećih književnih koincidencija. Iako je prvobitno bio zaboravljen nakon objavljivanja, katastrofa Titanika vratila ga je u centar pažnje. Knjiga je sada predmet istraživanja, debata i fascinacije, kako zbog svoje neverovatne sličnosti sa stvarnim događajem, tako i zbog svoje poruke koja se odnosi na ljudsku oholost pred snagom prirode.

Ostaje pitanje: da li je Robertson zaista imao nekakvo „proročko“ nadahnuće ili su sličnosti sa Titanikom samo neverovatna slučajnost? Bez obzira na odgovor, Uzaludnost i dalje fascinira čitaoce širom sveta i ostaje zapanjujući primer kako umetnost ponekad može reflektovati stvarnost na načine koje ni sami autori ne mogu predvideti.

Autor: Redporta.rs