I zašto se još nije srušio do sad?

Čuveni toranj u gradu Pizi u Italiji, koji je naravno poznat kao Krivi toranj, zapravo je pravljen kao zvonik lokalne katedrale pre više od 900 godina, a na trgu Kampo di Mirakoli (Polje čuda).

Njegova izgradnja je počela 1173. godine, kada su postavljeni i temelji, a zatim i zidovi, međutim, tek pošto je napravljen treći sprat, primećeno je da u zemljištu postoji nagib zbog kojih je jedna strana građevine počela da tone.

Foto: https://www.pexels.com//Petr Ganaj / @ganajp

Shvativši da toranj koji na kraju treba da ima 14 i po tona grade na temeljima dubokim svega tri metra, i to na pesku i mulju, tadašnji graditelji su morali nešto brzo da smisle, tako da su visinu podova korigovali na taj način da su povećali visinu na nagibnom delu, verujući da su tako rešili problem. Ovo je uključilo i promenu visina spoljnih zidova, tako da su spratovi tornja zapravo asimetrični.

Ali avaj, ispostavilo se da je to samo ubrzalo nastavak krivljenja, jer je sad ta strana tornja bila i teža. 😲

Ipak, toranj se nije srušio, pre svega jer je njegova gradnja trajala skoro 200 godina, što je davalo vremena da se nagibanje uspori, jer se tlo ispod temelja sve više zbijalo, ostavljajući malo prostora za pritisak.

Tako se desilo da je građevina preživela i 4 zemljotresa, za razliku od mnogih drugih zgrada, što je opet, skoro neverovatan podatak ako se ima u vidu o kakvom se nagibu radi.

Međutim, tu nije kraj. Naime, negde krajem osamdesetih unajmljeni su inženjeri kako bi izračunali koliko je toranj zapravo siguran, i došli su do nekih saznanja, između ostalog da bi se građevina potpuno srušila ukoliko bi nagib prešao 5,44 stepena. 😱

Zbog toga je cela zgrada zatvorena 1990. godine, iako se u tom trenutku (naknadno se utvrdilo) nagla na celih 5,5 stepeni, ali iz nekog nepoznatog razloga, i dalje ostavši na mestu.

Tada se pristupilo radovima čiji je cilj bio sprečavanje potpunog urušavanja zgrade, tako da su iskopane prilično rupe (njih 361 zapravo) na dubini od 40 metara, kroz koje su provučeni gvozdeni kablovi povezani sa tornjem. Takođe, u tlo je pumpan tečni azot u ogromnim količinama, što je zamrzlo podzemne vode, čime se sprečilo njeno širenje i skupljanje, što je jedan od procesa koji je dovodio do uleganja tla.

Foto: Facebook.com/Did you know that?

Na kraju je potrošeno oko 90 tona cementa za jačanje osnove, da bi se na kraju pristupilo i ekstrakciji zemljišta sa strane koja nije nagnuta, kako bi se ona podstakla na uleganje, što je doprinelo uravnoteženju cele strukture.

Time je nagib smanjen (na 3,97 stepena), a zanimljivo je da su inženjeri, verovali ili ne, tada mogli u potpunosti da ga isprave. Razlog zašto to nije urađeno je jednostavan - niko nije želeo da toranj izgubi svoju slavu i vrednost svog nagiba, koja je prosto postala svojevrsna turistička atrakcija. 😊

Garancija koju su stručnjaci posle ovih radova dali da će toranj ostati na mestu? Iznosi celih 300 godina, tako da ukoliko među vama ima onih koji su želeli da ga posete, a još nisu, svakako će imati dovoljno vremena za to.

Naravno, ostaje i jedno intrigantno pitanje - da li je toranj preživeo do kraja 20. veka, praktično baš do možda poslednjeg trenutka, a kada je građevinarstvo konačno napredovalo do te mere da je moglo da ga spase, upravo zato što je izgrađen na trgu koji se zove Polje čuda? 🤔

Odgovor na to pitanje ne znamo, ali nam je svakako drago što je ovaj zvonik preživeo sve ove vekove, tako da mogu da mu se dive i današnje generacije. 😊 Makar se uglavnom slikajući kako ga pridržavaju, za Instagram pogotovo. 🤣

IZVOR: YT / @sandyfromparis

Autor: redportal.rs