- Ja poeta, ona poeta, da nijesam kaluđer, eto kneginje Crnoj Gori!, govorio je Njegoš.

Pesnikinja Milica Stojadinović Srpkinja rođena je 6. jula 1828. u Bukovcu. Obrazovala se sama učeći strane jezike. Najveći deo života provela je u Vrdniku, po kome je i dobila nadimak Vrdnička vila. Bila je 4. od petoro dece iz svešteničke kuće, veliki talenat za školu, ali nije mogla da nastavi školovanje jer je devojčica. Preuzela je nadimak Srpkinja zbog svoje učiteljice koja je bila odrođena od srpskog etnosa, jednom u školi rekla je Milici:

- Ti si vrlo darovita, šteta što si od raške porodice (Rašani - Srbi).

Prvu pesmu objavljuje 1847. u Serbskom narodnom listu, a nedugo zatim je objavila 3 zbirke pesama 1850, 1855. i 1869. U toku turskog bombardovanja 1862. bila ratni dopisnik Peštanskog dnevnika, a njeno pisanje o ubistvu na Čukur-česmi zainteresovali su strance za događaje u Srbiji. 

Njeno prijatelj Ludvig August Frankl je Milicu opisao:

- Njena figura bila je uočljiva: srednje visine, sa izrazitim, jasnim oblicima, sa bledim kao u Bogorodice licem, sa čelom natkriljenim mrkom kosom. Velike crne oči gledahu sa mirnoćom koja kao da ne beše s ovog sveta...

Lepa Milica je za oko je zapala i crnogorskom vladici Petru II Petroviću Njegošu koji je rekao:-  Ja poeta, ona poeta, da nijesam kaluđer, eto kneginje Crnoj Gori!

Osim Vuka, Njegoša i Ljube Nenadovića, Milica je uživala veliko poštovanje i na dvoru Obrenovića. Knez Mihailo Obrenović joj je bio prijatelj i mecena, pa je tako od kneginje Julije na poklon dobila i zlatan broš, na kome je naslikan njen poznati portret. 

Pred sam kraj života napušta Vrdnik i prelazi u Beograd, u kom je i umrla 25. jula 1878. potpuno zaboravljena u krajnjoj bedi. Njeni ostaci su 1905. preneti sa Tašmajdanskog groblja u Beogradu u Požarevac gde joj je živeo brat i položene su u zajedničku grobnicu.

IZVOR: YT / 1918 ponos

Autor: Redportal.rs