Posle zaustavljanja austrougarskog prodora, saveznici Srbije, a naročito Rusija, zahtevali su da srpska vojska produži ofanzivu i onemogući austrijskoj vojsci da deo trupa prebaci na ruski front

Nakon bitke na Ceru i pobjede srpske vojske usledeo je niz pokušaja Austro-Ugarske da prodre u Srbiju, što je poznato kao bitka na Drini. Posle zaustavljanja austrougarskog prodora, saveznici Srbije, a naročito Rusija, zahtevali su da srpska vojska produži ofanzivu i onemogući austrijskoj vojsci da deo trupa prebaci na ruski front. Srpsko-crnogorska ofanziva u Bosni počela je 26. avgusta 1914. prodorom sandžačke vojske u pravcu Кalinovika i Sarajeva, dok je Užička vojska dobila zadatak da prodre preko Han Pijeska ka Vlasenici.

Foto: REDPORTAL.RS

Užička vojska je bila pod komandom generala Miloša Božanovića, koji je komandovao ofanzivom u istočnoj Bosni. Užičku vojsku sačinjvali su: Šumadijska divizija II poziva (10, 11. i 12. puk II poziva, ojačan 4. pukom I poziva, svega 16 bataljona, tri konjička eskadrona, i 6 brdskih baterija, pod komandom pukovnika Dragutina Milutinovića), Užička brigada (4. puk I i 4. puk III poziva, svega 8 bataljona sa tri poljske baterije, pod komandom pukovnika Ivana Pavlovića) i Limski odred (4. i 5. kadrovski puk i jedan bataljon III poziva, svega 6 bataljona i jedna brdska baterija, pod komandom potpukovnika Jevrema Mihailovića).

Sem toga, komandantu Užičke vojske bili su pridati i Zlatiborski (750 ljudi pod komandom majora Кoste Todorovića) i Gornjački (750 ljudi pod komandom majora Velimira Vemića) četnički odred za dejstva u pozadini neprijatelja i eventualno podizanje ustanka u istočnoj Bosni. Ustanak nije podignut jer je Austrougarska većinu srpske mladeži sa ovog područja regrutovala u svoju vojsku i slala na front u Italiju. Sa Austrougarske strane nalazila se peta i šesta armija kojim su komandovali Liborijus fon Frank i Oskar Poćorek.

Užička vojska je prešla Drinu kod Višegrada i nastupala preko Ustiprače, Rogatice i Devetaka ka Han Pijesku. Predhodnica srpske vojske 26. septembra stiže ispred Han Pijeska, gde se utvrdila, austrijski 1. lendšturmski bataljon i tri dopunske čete pod komandom pukovnika Hvosetka. Posle borbe, koja je trajala do noći, austrijske snage su se povukle ka Vlasenici.

Zabrinut ovom akcijom srpske vojske Oskar Poćorek je 29. septembra 1914. naredio protivnapad u pravcu Igrišta. Poćorek je nakon toga ponovo naredio još jedan napad na položaje srpske vojske na Visočniku. Borbe su trajale od 4. do 25. oktobra 1914. Srpska vojska se 5. oktobra 1914. usled kiše i magle i žestokog napada austrijske vojske povukla prema Rogatici. Кako je austrijska ofanziva dalje napredovala srpska vojska se usled pritiska povukla preko Drine.

U borbama oko Han Pijeska poginulo je je oko 1 500 srpskih vojnika. Na Igrištima oko 300, Ružinoj vodi 200 i na Vran kamenu oko 1000. Vojnici koji su imali između 31 i 38 godina, a bili iz Kragujevca, Gornjeg Milanovca, Kruševca..

Ova tri groblja, nažalost, nisu ni na spisku Srpskih vojnih memorijala i mesta stradanja od interesa za Republiku Srbiju u inostranstvu.

Autor: redportal.rs