Misteriozni delovi genetskog materijala nemaju sekvence koje se mogu detektovati ili čak strukturne sličnosti poznate bilo kom drugom biološkom agensu

Misteriozni delovi genetskog materijala nemaju sekvence koje se mogu detektovati ili čak strukturne sličnosti poznate bilo kom drugom biološkom agensu, a biolog sa Univerziteta Stanford Ivan Želudev i njegove kolege tvrde da njihovo čudno otkriće možda uopšte nisu virusi, već potpuno nova grupa entiteta koji mogu pomoći da se premosti drevni jaz između najjednostavnijih genetskih molekula i složenijih virusa. - Obelisci čine klasu različitih RNK koje su kolonizovale i ostale neprimećene u ljudskim i globalnim mikrobiomima - pišu istraživači, prenosi Science Alert. Imenovan po visoko simetričnim strukturama nalik štapićima formiranim od njegovih uvrnutih dužina RNK, genetske sekvence Obeliska su veličine samo oko 1.000 karaktera. U studiji koja tek treba da bude recenzirana, Želudev i tim su pretražili 5,4 miliona skupova podataka objavljenih genetskih sekvenci i identifikovali skoro 30.000 različitih obeliska. Pojavili su se u oko 10 procenata ljudskih mikrobioma koje je tim pregledao. U jednom skupu podataka, obelisci su se pojavili u 50 procenata oralnih uzoraka pacijenata. Štaviše, čini se da su različite vrste obeliska prisutne u različitim delovima našeg tela. - Ovo podržava ideju da obelisci mogu uključivati koloniste pomenutih ljudskih mikrobioma - objašnjavaju istraživači. Uspeli su da izoluju jednu vrstu ćelije domaćina iz našeg mikrobioma, bakteriju Streptococcus sanguinis - uobičajeni mikrob u ustima čoveka. Obelisk u ovim mikrobima imao je petlju dugu 1.137 nukleotida. - Dok mi ne znamo ’domaćine’ drugih obeliska - pišu Želudev i kolege. "razumno je pretpostaviti da barem deo može biti prisutan u bakterijama." A upravo sposobnost kodiranja za proteine čini ih drugačijim od drugih poznatih RNK petlji koje se nazivaju viroidi, ali izgleda da nemaju gene za stvaranje proteinskih školjki u kojima RNK virusi žive kada su izvan ćelija . Otkriveni entiteti su u isto vreme veći od drugih genetskih molekula koji koegzistiraju unutar ćelija, od biljaka do bakterija, koji se nazivaju plazmidi, koji se češće sastoje od DNK. Međutim, Želudev i tim nisu mogli da identifikuju bilo kakav uticaj obeliska na njihove bakterijske domaćine, niti način na koji bi se mogli širiti između ćelija.

Autor: redportal.rs