Iako geni imaju određeni uticaj na životni vek, naučnici ističu da oni nisu presudni

Tema dugovečnosti vekovima intrigira ljude, a različite kulture pokušavale su da pronađu tajni sastojak, posebnu namirnicu ili naviku koja bi mogla da produži životni vek.

Međutim, istraživanja sprovedena među zajednicama u kojima ljudi često dožive devedesete i stotu godinu pokazala su da se dug život mnogo češće povezuje sa izbegavanjem štetnih navika nego sa nekim posebnim tajnama. Jedna karakteristika posebno se izdvaja, a to je činjenica da najdugovečniji ljudi na svetu gotovo nikada ne puše.

Studije sprovedene u takozvanim „Plavim zonama“, područjima poznatim po velikom broju stogodišnjaka, pokazale su da je nepušenje jedna od najvažnijih zajedničkih odlika ljudi koji žive dugo. Iako na dužinu života utiču i genetika i životna sredina, pušenje se smatra jednim od najvećih faktora rizika koje je moguće izbeći.

Stručnjaci ističu da se ne radi o težnji ka večnom životu, već o očuvanju zdravlja i kvaliteta života. Duvan negativno utiče na gotovo sve organe u organizmu, oštećuje krvne sudove, podstiče upalne procese, povećava rizik od brojnih vrsta raka, slabi pluća i ubrzava proces starenja. Posledice se godinama postepeno nagomilavaju.

Zanimljivo je da u populacijama koje su poznate po dugovečnosti cigarete nikada nisu postale sastavni deo svakodnevice. Pušenje se ne doživljava kao način opuštanja ili nagrada posle napornog dana, već kao nešto što je retkost, a ne pravilo.

Ljudi koji dožive duboku starost uglavnom ne provode život pokušavajući da dostignu savršeno zdravlje. Umesto toga, grade svakodnevicu u kojoj štetne navike ne zauzimaju važno mesto. U mnogim slučajevima, duvan nikada nije bio deo njihovog načina života.

Često se smatra da su stogodišnjaci ljudi koji se pridržavaju strogih režima ishrane i intenzivno vežbaju, ali stvarnost je mnogo jednostavnija. Mnogi od njih uživaju u porodičnim obrocima, redovnim šetnjama, radu u bašti i druženju sa prijateljima.

Stručnjaci naglašavaju da dug život ne zavisi nužno od stalnog uvođenja novih zdravih navika. Ponekad je dovoljno ukloniti ono što organizmu nanosi najveću štetu, a pušenje je upravo jedan od takvih faktora.

Takođe, rašireno je mišljenje da se posledice dugogodišnjeg pušenja ne mogu ublažiti, ali brojna istraživanja pokazuju suprotno. Čak i osobe koje prestanu da puše u poznijim godinama mogu značajno da smanje rizik od srčanih bolesti, moždanog udara, raka i problema sa plućima. Nakon prestanka pušenja poboljšava se cirkulacija, disanje postaje lakše, a mnogi primećuju i porast energije.

Iako geni imaju određeni uticaj na životni vek, naučnici ističu da oni nisu presudni. Na proces starenja utiču i kvalitet sna, fizička aktivnost, upravljanje stresom, društveni odnosi i podrška zajednice. Naravno, nepušenje samo po sebi ne garantuje stotu godinu života, ali istraživanja dosledno pokazuju da izbegavanje duvana značajno povećava šanse za duži i zdraviji život.

Priče ljudi koji su doživeli duboku starost ukazuju na to da ne postoji čudesna formula za dugovečnost. Oni uglavnom ne puše, ostaju fizički aktivni kroz svakodnevne aktivnosti, neguju bliske odnose sa porodicom i prijateljima, hrane se umereno i imaju osećaj svrhe i zadovoljstva u životu.

Na kraju, dugovečnost nije samo pitanje broja godina, već i očuvanja zdravlja i kvaliteta života tokom tog vremena.

Autor: REDPORTAL.RS