Lekari su tvrdili da je POLUDELA

Sve je počelo na njenom radnom mestu u delikatesnoj radnji, gde je kao menadžer svakodnevno podizala teške kutije. Prilikom savijanja, Rašan je počela da oseća neobično "pomeranje" u stomaku. Iako u početku nije osećala bol, ubrzo je primetila nešto strašno kada bi otišla u toalet.

- Svaki put kada bih se obrisala, osetila bih izbočinu, kao da nešto doslovno visi iz moje vagine. Kako su godine prolazile, ta izbočina se spuštala sve niže i niže. Mogla sam sama da manevrišem njome - da je potisnem napolje, da je pomerim u stranu... Bilo je to potpuno ludo - ispričala je Rašan Vilijams.

Ispostavilo se da Rašan boluje od prolapsa karličnih organa – stanja u kom tkiva i mišići karličnog dna toliko oslabe da organi poput bešike, materice ili creva počnu da propadaju u vaginalni kanal. Iako čak do 50% žena tokom života doživi neki oblik prolapsa, Rašan je doživela da je lekari godinama ubeđuju da je sa njom sve u redu.

„Govorili su mi da ne vide ništa, mislila sam da sam poludela”

Pored izbočine, ova nesrećna žena se borila sa obilnim krvarenjima i neprestanom potrebom za mokrenjem, zbog čega je morala neprestano da pravi pauze na poslu. Obišla je nebrojeno mnogo ginekologa i akušera, ali bi se svaki put vratila kući bez dijagnoze.

- Vrata su mi konstantno zalupali pred nosem jer su mi svi tvrdili da ne vide ništa i da mi nije ništa. Nakon toliko godina i toliko poseta lekarima, potpuno sam se obeshrabrila i prosto prestala da idem. Nastavila sam da se pitam - ako ja to jasno osećam, kako je moguće da vi ništa ne vidite - prisetila se Rašan Vilijams sa gorčinom.

Razočarana i prepuštena sama sebi, Rašan godinama nije odustajala od potrage za istinom jer je znala da joj telo šalje jasan signal da nešto nije u redu.

- Znala sam da je nešto dole, nisam poludela! Osećala sam kako mi izbočina izlazi iz tela - naglasila je Rašan.

Doktorka konačno otkrila uzrok

Konačni spas i olakšanje za Rašan stigli su tek kada je otišla na pregled kod dr Njaraj Činjani Mušonge, specijaliste urokologije i ginekologije u bolnici u Sent Pitersbergu. Doktorka objašnjava da je uobičajeno da se prolaps lakše uoči, ali da određene okolnosti mogu potpuno zavarati lekare.

- Proces uočavanja obično ne traje toliko dugo, jer se doslovno radi o izbočini koja izlazi iz tela - pacijentkinje koje su rađale to opisuju kao osećaj kada krene glava bebe na porođaju. Ipak, postoji velika razlika da li pacijent dođe ujutru ili kasnije tokom dana. Nakon celonoćnog ležanja prolaps je manje vidljiv, dok ga sila gravitacije tokom dana potiskuje naniže i čini uočljivijim - objašnjava dr Njaraj Činjani Mušonga.

Doktorka dodaje da nedostatak pravih stručnjaka često usporava uspostavljanje dijagnoze, ali da je čim je pregledala Rašan odmah znala šta treba učiniti.

- Nakon moje prve posete njoj, sva moja pitanja su dobila odgovor. Posle više od deset godina nerazumevanja, osetila sam čisto olakšanje kada sam saznala da postoji opcija da se problem trajno reši - rekla je Rašan Vilijams.

Operacija joj spasila život

Dr Mušonga je rešila problem hirurškim putem – uklonila je matericu koja je već uveliko propadala u vaginalni kanal i pritiskala bešiku, a zatim je ostale organe vratila na njihovo prirodno mesto i pričvrstila ih šavovima. Kod nekih pacijenata koristi se i specijalna sintetička mrežica koja deluje poput "hoznatragera" i drži bešiku, debelo crevo i vaginu na mestu.

Za Rašan, odluka o uklanjanju materice nije bila teška.

- Uopšte me nije bilo briga za menstruaciju. Rekla sam doktorki - pišite me odmah, dobijam najbolju moguću ponudu - iskrena je Rašan.

Oporavak je protekao neverovatno brzo i bez ikakvih komplikacija.

- Oporavak je bio lak u svakom pogledu. Već nedelju dana kasnije ustala sam i hodala okolo bez ikakvih problema. Nema više neprestanog odlasaka u toalet i nema više one užasne izbočine - zaključila je Rašan Vilijams.

Autor: redportal.rs