Psiholozi objašnjavaju da se iza osude često krije lična nesigurnost.

Ljubomora, nesigurnost ili strah od konkurencije? Istina je složenija nego što mislimo.

Kada su estetske intervencije postale gotovo jednako uobičajene kao odlazak kod frizera, i kada poznate dame poput Kim Kardašian ili Jelena Karleuša otvoreno govore o korekcijama, najglasnije kritike ženama koje žele da promene nešto na sebi često ne dolaze od muškaraca – već od drugih žena. I to je fenomen koji sve češće izaziva polemike na društvenim mrežama

Psiholozi objašnjavaju da se iza osude često krije lična nesigurnost. Kada jedna žena odluči da uloži u svoj izgled, druga to može doživeti kao pretnju sopstvenom samopouzdanju. U društvu koje i dalje vrednuje fizički izgled, svaka promena postaje konkurencija, pa je lakše omalovažiti tuđu odluku nego suočiti se sa sopstvenim kompleksima.

Tu je i moralna dimenzija – uvreženo mišljenje da je prirodno najlepše i da su estetske korekcije znak površnosti. Međutim, postavlja se pitanje: zašto je farbanje kose prihvatljivo, a korekcija nosa nije? Granice prihvatljivog su promenljive i često licemerne, a kriterijumi se menjaju u zavisnosti od trenda i društvenog okruženja.

Ne treba zanemariti ni generacijski jaz. Starije generacije su odrastale u drugačijem sistemu vrednosti, dok mlađe žene svoje telo doživljavaju kao lični projekat i pravo na izbor. Kada se ti svetovi sudare, nerazumevanje prerasta u osudu.

Suština je jednostavna – estetska hirurgija je lična odluka. Sve dok je doneta iz želje za sopstvenim zadovoljstvom, a ne pod pritiskom okoline, ona ne bi smela da bude povod za ponižavanje. Možda je pravo pitanje: zašto nam je tuđa odluka o sopstvenom telu toliko važna?

Autor: Pink.rs/Redportal.rs