Ivan Mladenović (51) iz Šida prepešačio zaleđeno Bajkalsko jezero
Dokle god me zdravlje služi, nastavljam sa avanturama, kao i do sada, na sopstveni pogon. Automobil palim samo kada moram, tako da me poskupljenje goriva uopšte ne pogađa, volim da vozim bicikl.

Ovako počinje svoju priču Ivan Mladenović (51) iz Šida, nekadašnji sportista, humanitarac i Balkanac koji je ispisao istoriju, kao prvi Srbin koji je u martu ove godine prepešačio zaleđeno Bajkalsko jezero! Kaže, za ovu godinu završio je sa misijama, a već pravi plan za sledeću, ne krijući da mu je želja da peške odšeta do Jerusalima, grada do kojeg je krenuo prošle godine, ali je zbog pandemije virusa korona morao da prekine putovanje.

Ivan, koji se nekada bavio rukometom, pre šest godina upustio se u svoje avanture, upoznavajući svet. Najpre je biciklom stigao do Crne Gore, manastira Ostrog, a zatim se sa svojim dvotočkašem otisnuo do Moskve, da bi uspešno završio svoju misiju kroz pustinju Gobi i stigao do Pekinga. Obišao je celu zapadnu Afriku biciklom, a od Senegala pa preko Sahare stigao je do Portugalije.

- Dosta smo se usedeli, orijentisani smo samo posao-kuća-posao, a ja sam imao želju da se pokrenem. Kada sam pitao svoje drugare da se provozamo biciklom do Novog Sada, oni za to nisu hteli ni da čuju. Krenuo sam sam i dan-danas nemam saputnika na putovanjima - priča Ivan, kojem je porodica velika podrška, pišu Novosti.

U Šidu je zaposlen u fabrici ulja, a kada želi da ide na putovanja bez problema ga puštaju, jer kako navodi, i da ga ne puste, dao bi otkaz. Najveći izazov mu je bio da prepešači Bajkalsko jezero. Kaže da je avantura bila duga preko 650 kilometara, a da se temperatura tokom pešačenja spuštala i do minus 22 stepena, uz konstantno jak vetar koji je stvarao dodatne poteškoće i hladnoću činio još težom.

- Nisam ja to uradio da bih bio prvi, već što sam želeo. Više bih voleo da je to bio neko drugi, pa da je podelio iskustvo sa mnom, ovako sam slabo bio informisan - kaže Ivan, dodajući da je na ideju došao kada je biciklom prolazio pored Bajkala na putu do Pekinga 2018.

- Nije bilo nimalo lako, ta borba ne samo sa prirodom, već i sa samim sobom, sve mi je to davalo snagu da idem napred i nijednog trenutka nisam pomislio da odustanem. Kada sam došao do cilja, prvi put sam zaplakao, ne od muke i bola, već od radosti - prisetio se Ivan tih pomeranja granica izdržljivosti.

Ovaj bivši sportista i veliki humanista ne krije da se najbolje oseća u prirodi.

- Prešao sam dve pustinje, Saharu i Gobi. Put kroz Saharu je bio dug 1.600 kilometara, a na svakih 500 kilometara bilo je naseljeno mesto. Nisam sretao ljude i to mi je mnogo prijalo - kaže Ivan, naglašavajući da ni na jednom putovanju nije imao problema i da je uvek sretao dobre ljude.

DECI OBOLELOJ OD RAKA

Svako Ivanovo putovanje je humanitarnog karaktera. Kada je pre 3 godine išao peške do Hilandara sakupio je 10.000 evra za decu obolelu od raka.

- Jedina avantura u koju sam krenuo, a nisam je završio, jeste put u Jerusalim. Kakva je situacija u svetu, ne može ništa da se planira, ali nadam se da ću ostvariti svoje snove - priča Ivan.

Autor: Smiljka Kostić