Povodom Spasovdana patrijarh srpski g. Porfirije održao je besedu u Vaznesenjskoj crkvi. Nakon što se vernicima obratio sa:
O radosti velike, braćo i sestre!
nastavio je svoju besedu. Patrijarh je poručio:
Da je Bog sa nama. Sva proroštva i obećanja mogu se skupiti u tu jednu rečenicu, u tu jednu tačku. Bog je sa nama.
Podsetio je na značaj Svetoga Save:
Znali su proroštva, imali su potrebu, ali i živeli ostvarenom istinom i naši preci. A konačno, uobličili se u ono što i mi danas jesmo, u najvećem od nas, u svetitelju Savi. Znali su, i zato su postali pravoslavni. Jer nema ni znanja, nema ni života istinskog, ispravnog, spasonosnog, života u lepoti bez istinske i prave vere. Sveti Sava i toliki mnogi, po njega i pre njega pa do nas danas, prepoznali su da je istinita i prava vera - vera pravoslavna. Jer ona nosi u sebi punoću otkrivenja, otkrivenja Hristovog.
Zatim, govorio je o narcisoidnosti:
Ograničavamo sebe samo onda kada smo opijeni sobom, kada smo narcisoidni, kada nema u našoj blizini prostora za drugog. Kojeg drugog? Danas mnogi govore o dijalogu sa drugim. Naš drugi je naše JA, naš drugi je naš BLIŽNJI, a taj bližnji jeste, pre svega, onaj koji je PORED NAS. Tu mi pokazujemo da li smo ograničeni ili nema granica.
Patrijarh je oslikao kako izgleda ljubav prema svome gradu i šta ona predstavlja:
Ljubav prema svome mestu, gradu, ljubav prema onima koji živi u tom gradu, to je ljubav prema gradu. Jer grad nisu, pre svega, zdanja nego ljudi. I, naravno, ljubav prema svome rodu, prema svome narodu.
Takođe, podvukao je kako se postaje pobednik:
U svakoj borbi, ako hoćemo da sačuvamo bilo šta, ako ne znamo da je Bog sa nama, on jeste sa nama. Ako nismo uhvatili njegovu ruku, Hristovu ruku, unapred smo gubitnici. Ali isto tako, sa druge strane, u svakoj borbi, u svakoj bici, ako se čvrsto držimo za Hristove ruke, unapred smo pobednici.
Patrijarh je zaključio:
Molimo se Bogu za ljubav i mir, za jedinstvo i zajednicu.
O radosti velike, braćo i sestre!
