Događaj nije umirio, već ubrzao pripreme ustanka

Na današnji dan 1804. godine dahija Mehmed-aga Fočić je na Kolubari u Valjevu posekao kneževe Iliju Birčanina i Aleksu Nenadovića, a ovaj događaj istorija je upamtila kao Seču knezova.

Od 1801. godine, kada su dahije ubile beogradskog vezira Hadži-Mustafa pašu, u Beogradskom pašaluku zavladala je strahovlada. Dok je Hadži-Mustafa imao obzira prema Srbima i držao prijateljstvo sa srpskim kneževima, dotle dahije nisu imale nikakvog obzira, budući da su poslušnost otkazali i samom sultanu.

Ne želeći da trpe dalji teror, srpski kneževi su krajem 1803. godine tajno uputili pismo austrijskom majoru Jozefu Mitezeru, komandantu Zemuna, u kojem ga obaveštavaju da će podići ustanak i traže pomoć. Međutim, pismo su presrele dahije i odlučile da pobiju srpske kneževe, istaknute sveštenike i narodne prvake.

Osim kneza Alekse i Ilije Birčanina, stradali su Hadži-Đera, iguman manastira Moravica i Hadži-Ruvim, iguman manastira Bogovađa, ali i mnogi drugi. S druge strane, mnogi su izbegli stradanje iako su bili na spisku dahija. Najpoznatiji među njima bio je Vasa Čarapić.

Foto: Wikipedia.org

Umesto da umire narodno nezadovoljstvo, kako je bilo planirano, dahije su Sečom knezova samo pojačale želju za slobodom i ubrzale pripreme ustanka.

Tako je već na Sretenje Gospodnje, 15. februara, došlo do zbora u Orašcu na kojem je doneta odluka da se podigne ustanak. Na ovom zboru je Đorđe Petrović Karađorđe izabran za vođu ustanka.

Autor: redportal.rs