Čvrsto rešeni da ne dozvole novi Holokaust 💪🏻

Do Drugog svetskog rata, Kraljevina Jugoslavija imala je oko 65.000 državljana koji su se izjašnjavali kao Jevreji. Mnogi su se još uoči rata odselili u Svetu zemlju, ali je većina ostala da živi na ovim prostorima, gde su dočekali strašnu sudbinu u predstojećem ratu koji je doneo Holokaust.

Foto: Wikipedia.org/IDF

Haim Bar-Lev bio je osmi načelnik Generalštaba Izraelskih odbrambenih snaga. Rodio se kao Henrih Brehslavski u Beču, ali je odrastao u Zagrebu. Tu je završio gimnaziju. Odselio se 1939. godine u Palestinu, gde jediplomirao agronomiju i služio kao pilot i padobranac u formaciji Palmah. Učestvovao je u sukobima 1946. godine kada je zaustavio arapske paramilicije uđu u jevrejska naselja, a kasnije se borio i u Arapsko-izraelskom sukobu. Nalazio se na čelu brigade koja je 1956. godine zauzela Gazu.

Posle Šestodnevnog rata 1967. godine, izgradio je fortifikacijski sistem uz Suecki kanal, kako bi onemogućio egipatske snage da ponovo preuzmu Sinaj, koji je Izrael zauzeo u ovom ratu. Od 1968. do 1971. godine bio je načelnik Generalštaba, a iz penzije se vratio kako bi pomogao napore u Jomkipurskom ratu 1973. godine. U tri navrata je bio ministar i poslanik Kneseta, a 1992. godine je imenovan za ambasadora u Rusiji i na toj funkciji je preminuo 1994. godine.

Haim Bar-Lev je do kraja života dobro govorio srpski jezik, koji je naučio u detinjstvu. Radio Beograd je intervjuisao generala, tada ministra Bar-Leva, koji se u razgovoru služio srpskim:

Naša familija je bila cionistička. Bilo je jasno da mi idemo u Palestinu. (...) U Jugoslaviji je moje detinjstvo bilo odlično. Jugoslavija se pre rata lepo ophodila prema Jevrejima, nismo imali mnogo problema sa antisemitizmom. Moj stari je bio direktor domaće tvornice konca u Zagrebu. (...) U mojoj omladinskoj organizaicji bilo je cirka 40 mladića, od čega je u ratu ostalo u životu 4.

General David Elazar, poznatiji kao Dado, nasledio je Bar-Leva na mestu načelnika Generalštaba IDF-a. Rodio se 1925. godine u sefardskoj porodici u Sarajevu. U Palestinu je došao 1940. godine. Njegovom zaslugom je u Šestodnevnom ratu 1967. godine zauzeta Golanska visoravan. Načelnik Generalštaba bio je od 1972. do 1974. godine. Iako je Jomkipurski rat dočekao nespreman, ostao je optimističkan i uspeo je da nepovoljnu situaciju preokrene u korist Izraela. Međutim, komisija formirana nakon rata je tvrdila da on snosi ličnu odgovornost za veliki broj žrtava, zbog čega je podneo ostavku.

Foto: Wikipedia.org/IDF

Eleazar je umro 1976. godine od srčanog udara. Sahranjen je u Jerusalimu, na Gori Hercl.

Bar-Lev i Dado su bili veliki prijatelji i saborci. Kako je sam Bar-Lev ispričao u intervjuu, a priču potvrdio i njegov prijatelj iz mladosti Eugen Verber, jugoslovenski glumac jevrejskog porekla, tokom Šestodnevnog rata postojala je bojazan od prisluškivanja vojnih komunikacija. Zbog toga su Bar-Lev i Dado međusobno komunicirali na srpskoj jeziku, kako bi otežali potencijalnim špijunima da ih razumeju i otkriju planove.

Autor: Filip Pejković