Praistorijski umetnik koji je koristio mnoge tehnike crtanja nepoznate do tada

Najveća kolekcija praistorijske umetnosti u istočnoj Iberiji otkrivena je u pećini u španskoj provinciji Valensija. Ona se sastoji od preko 100 predstava, veliki broj kako slika tako i gravura sastoji se od najmanje 16 životinja i procenjuje se da je satrije od 24 milenijuma.

Otkriven u pećini po imenu Kova Dones, prastaro umetničko delo je neobično po više stavki. Pre ovog otkrića, samo tri predstave pleistocenske pećinske umetnosti su otkriveni u istočnoj Španiji. Većina nalaza je bila skoncentrisana na severu zemljei u okolini Pirineja pa dalje na sever u Francusku.

Kova Dones je bila poznata lokalcima više godina i često je posećuju speleolozi i planinari, no i pored toga tek u junu 2021. godine istraživači su primetili neverovatne predstave na zidu pećine. Opisujući svoje otkriće u studiji, tim objašnjava da je temeljni rad u 2023. godini tek omogućio naučnicima da identifikuju pećinu kao veliki lokalitet i veliku umetničku galeriju iz paleolita bogatu različiti predstavama i tehnikama rada umetnika od pre 24 milenijuma.

Kako navode naučnici, do sada je identifikovano više od 110 predstava, dok je glavni rejon pećine u kome je najveći broj dekoracija 400 metara unutar nje. Medju predstavama, istraživači su primetili najmanje 19 životinja, uključujući i 7 konja, sedam košuta crvenog jelena, dva auroha, jednog mužjaka jelena kao i dve nedentifikovane predstave.

Ostatak predstava je načinjen od tzv. konvencionalnih znakova, poput pravouganika i drugim oblika, kao i tubularnih oznaka koje naučnici nazivaju makaroni. Kako su analize pokazale, umetnici su primenjivala više različitih do sada ne poznatih tehnika i metoda, koje su uključivale čak i ljuštenje delova zida od krečnjaka da bi se stvorio efekat senke na predstavi. Ova tehnika je ektremno retka u paleolitu i do sada je bila nepoznata u istočnoj Iberiji.

Takođe, iznenađujuće je to što je većina predstava u Kova Dones pećini izrađena primenom crvene gline. Što je drugačije od standardne tehnike primene crvenog okera i praha od mangana.

Autori studije su objasnili da nije moguće definitivno odrediti starost umetničkih dela. Međutim, određeni oblici na zidovima daju znakove i upućuju na to kada su mogli mogli nastati.

Najviše od svih to je prisustvo pećinskog medveda i tragova njegovih kandži. Činjenica da neki od ovih tragova prelaze preko predstava figura ukazuju da je životinja ulazila u pećinu nakon što su one izrađene.

Kada uključimo vreme kada su pećinski medvedi izumrli, nameće se jedini zaključak - sve predstave su najmanje 24.000 godina stare.

Autor: redportal.rs