Poslednji srpski vojnik na Kosovu i Metohiji nakon povlačenja vojske 1999. godine 😔

Ime Miloša Ćirkovića danas je poznato samo malom broju ljudi, iako je reč o čoveku koji je svojim primerom postao simbol otpora, borbe i tragične sudbine srpskog naroda na Kosovu i Metohiji na samom kraju 20. veka.

Rođen 1961. godine u Peći, dobio je ime po Milošu Obiliću, srpskom epskom junaku čiji je podvig ubistva turskog sultana Murata u Kosovskom boju postao neodvojivi element nacionalnog identiteta srpskog naroda.

Odrastao u Belom Polju, selu svojih roditelja u Metohiji, bio je najmlađe dete u porodici sa petoricom sinova i dve kćerke. U roditeljskom domu je rastao uz učenja o tradiciji, istoriji, ali i ljubavi prema prirodi.

Do sukoba 1998. godine sa teroristima UČK, radio je kao šumar i poznavao je svaki kutak Prokletija. Miloš se pridružio Vojsci Jugoslavije i pomagao u aktivnostima u ovom pograničnom kraju koji je bio važan za odbranu od kopnene agresije iz pravca Albanije. Vojničku uniformu više nikad nije skinuo.

Foto: Filip Pejković

Nakon potpisivanja Kumanovskog sporazuma i povlačenja vojske i policije sa Kosova i Metohije, juna 1999. godine, dolazi i do masovnog odlaska Srba sa vekovnih ognjišta. Miloš je pomogao svojoj porodici da ode u izbeglički kamp kod Kraljeva, da bi se potom vratio u selo, rešen da brani kuću.

Borci UČK su dolazili u selo i tražili ga, a on je sa njima ulazio u žestoke okršaje. Menjajući položaje, zahvaljujući odličnom poznavanju terena, uspeo je da ih zbuni i ostavi utisak da se radi o većem broju vojnika koji pružaju otpor.

Miloševa sudbina nije poznata. Poslednji ga je video sveštenik koji ga je savetovao da se skloni u Pećku patrijaršiju, ali on to nije hteo.

U Miloševoj porodičnoj kući pronađeni su molitvenik, dnevnik čuvara šuma i slavska ikona Svetog Alimpija Stolpnika.

Autor: redportal.rs