San u dva dela i svetlost sveće kao svakodnevica ☝️

Pre oko 1.000 godina noć nije izgledala kao danas. Bez struje i modernih distrakcija, ljudi su živeli u skladu sa prirodnim ritmom svetlosti i tame. Zanimljivo je da san često nije bio kontinuiran. Naime, mnogi su praktikovali takozvani dvodelni san. Prvo bi zaspali ubrzo nakon zalaska sunca, spavali nekoliko sati, zatim se budili u toku noći, pa opet zaspali do jutra.

Period između dva sna koristio se za molitvu, tihe razgovore, pa čak i lagane kućne poslove. Noć je bila tiha, a jedini izvor svetlosti bile su sveće ili vatra iz ognjišta. U bogatijim domaćinstvima čitali su se rukopisi ili se slušale priče.

Bez buke i tehnologije, noć je imala smiren ritam koji je omogućavao telu da se odmori prirodnije nego danas. Upravo zbog toga, neki naučnici smatraju da bi ovakav način spavanja mogao biti bliži našoj biološkoj prirodi nego moderan, jednodelni san.

Autor: Balša Stupar