Moć pokajanja

Kako prenosi portal Putevima pravoslavlja, kolik aje ljubav Presvete Bogorodice najlepše svedoči priča o ruskoj monahinji koju nam je prenosi njen duhovni otac, koji je svedočio tome dok je monahinja još uvek bila živa.

Monahinja je bila deo ruskog manastira, gde je zbog svoje pobožnosti i odanosti Bogorodici bila zadužena za samo jednu obavezu svakoga dana - da ukrašava njenu ikonu cvećem svakoga jutra. Pošto je posvećena još kao mala devojčica, ostatak sestrinstva je smatrao da je upravo ona najdostojnija za tu uzvišenu poslušnost.

U sestrinstvu monahinja je bila omiljena jer su je sestre volele zbog njene stidljivosti, jednostavnosti i smirenosti. Međutim, iskušenje i greh nikada ne miriju i nisu daleko.

Tokom vremena sestra je upoznala jednog čuvara crkve, koji je često tu čisto i ćaska sa sestrom. Ubrzo se monahinja zbližila sa njim.

Koliko je njihova veza postala jaka svedoči i to da je zbog tog čoveka ona i skinula mantiju, tajno sa njim napuštajući manastir. Međutim, kao što to stalno i biva, strast je nestala koa vetrom odnesena a i ludilo koje je bilo sa njim - kada je koprena spala sestra je shvatila da đavo postigao svoj cilj.

POKAJANJE

Pokajanje je bilo teško i zahtevalo veliku snagu. Vreme se nije moglo vratit nazad, te je ona odlučila da trpi supruga koji nije bio dobar prema njoj. Vremenom, život joj je postao mučenje.

Polako je počela da oseća da nema snage da živi, ali nije želela da ode sa ovoga sveta bez pokajanja.

Nekoliko godina kasnije suprug joj je preminuo. Nekadašna monahinja, sada slobodna, se končano odlučila da ponovo ode da vidi manastir gde provela najlepše dane svoga života.

Njeno lice više nije krasila pobožnost i mladost, sada su je opisivale izmučene grimase i ozbiljan pogled. Neprepoznatljiva, iskoristila je to da neprimetno uđe u manastir.

Na ulazu, prepoznavši jednu od svojih sestara, obratila joj se. Želela je da zna da li je sestre i koliko osuđuju:

Izvinite da li znate gde je monahinja (reče svoje ime) i šta se sa njom zbilo?

Sestra joj odgovori:

Da naravno eno je u kapeli.

Odgovor je zaustavi u mestu.

Ne razumete, pitam za jednu koja je ovde bila pre deset godina i ukrašavala ikonu Bogorodice ružama.

Sestra je čudno pogleda pa reče:

Da, ona to i dalje radi danas. Eno je ukrašava ikonu Bogorodice.

Zbunjena, prešla je prag crkve i zaputila se ka ikoni, gde je videla monahinju kako ukrašava ikonu Bogorodice.

Zapanjena, krenula je ka njoj da je okrene ka sebi - kada se okrenula, umesto žene videla je lice Bogorodice.

Ona se okrete, skide mantiju, dade je i progovori:

Evo. Ćerko, obuci mantiju i ne čini greha više.

Obuzeta strahom, monahinja je pala na pod i zaplakala. Nije smela što od straha što od srama glavu podići, kada se pribrala ispred nje je samo stajala njena mantija i ikona sa ružama.

Autor: putevimapravoslavlja.info/redportal.info