Zaposleni u američkoj agenciji tvrde da je brana usporila rotaciju Zemlje

Jeste li čuli za branu Tri klisure? Radi se o jednom od najvećih projekata koje je čovečanstvo ikada ostvarilo, a kao i mnogi drugi veliki poduhvati poslednjih decenija - to se dogodilo u Kini, u slivu reke Jangcekjang (poznatoj, između ostalog, i što joj je Riblja čorba posvetila stih u pesmi Nojeva barka).

Kina je ovim napravila i najveću elektranu i hidroelektranu na svetu, a o kojem se obimu radova radilo, kao ilustraciju ćemo samo navesti da je iseljeno 13 velikih gradova i 140 manjih, odnosno da je preko milion i po ljudi preseljeno u druge krajeve, samo da bi područje u kojima su živeli moglo da bude poplavljeno kako bi brana počela sa radom.

Foto: gradnja.rs/NZ

Kao što smo već napisali, brana se nalazi u slivu reke Jangcekjang, zapadno od Vuhana (koji je pre nekoliko godina postao poznat po jednoj drugoj stvari o kojoj sad nećemo pisati).

Ipak, dobijanje električne energije nije bila jedini motiv što je ova brana izgrađena, budući da su stručnjaci i kineska vlada shvatili ovaj projekat kao najbolje rešenje za sprečavanje čestih razornih poplava u nižim područjima ovog regiona.

NASA izrazila zabrinutost

Međutim, kao što uvek bude slučaj sa velikim građevinama, ubrzo su se pojavile i kritike, a ovaj projekat je neobičan i zbog toga što se u glasove protiv izgradnje svrstala i američka agencija za svemirska istraživanja - NASA, budući da su naučnici uvideli da je izmenjen reljef doveo do povećanog rizika od klizišta, zagađenja, bolesti, pa i seizmičkih aktivnosti.

- Epski obim projekta brane je u skladu sa nivoom kontroverze koji nastavlja da stvara - napisala je NASA na svojoj veb stranici Zemaljska opservatorija (Earth Observatory).

Foto: gradnja.rs/NZ

- Tokom planiranja i implementacije projekta došlo je do velikih uticaja na životnu sredinu, preseljenja 1,2 miliona ljudi, poplava 13 gradova, kao i više od 1300 sela, uključujući i arheološke lokacije i deponije opasnog otpada. Zabrinutost za životnu sredinu dolazi od opasnosti za povećanu seizmičku aktivnost usled punjenja vode, stvaranje dodatnih klizišta, menjanje ekosistema, zagađenje akumulacijom, ali i povećane šanse za širenje bolesti koje se prenose vodom i promenom saliniteta u ušću reke Jangcekjang - navodi se u tekstu NASA.

Povrh svega ovoga, izneto je i uverenje da je brana, koja je inače završena i pištena u pogon 2012. godine, takođe uticala na rotiranje planete Zemlje.

U tekstu koji je NASA objavila, objašnjeno je da velike promene mesta na kome se nalazi masa na Zemlji mogu imati mali uticaj na Zemljinu inerciju (što je njihov način kako nazivaju rotaciju 🙄).

Кako je brana usporila Zemljinu rotaciju?

Dr Bendžamin Fong Čao (koji je, zanimljivo, takođe Kinez - ali sa Tajvana), geofizičar u NASA centru za svemirske letove Godard, objasnio je da džinovska brana ima kapacitet od 40 kubnih kilometara, što zapravo čini zapanjujućih 10 triliona galona vode.

Foto: research.sinica.edu.tw/NZ

Kako bi bolje prikazao o kojem obimu se radi on je spomenuo da je ta količina vode slična količini mase koja je pomerena u zemljotresu i usledelom cunamiju koji je pogodio Indijski okean 2004. godine, kada je izmereno neverovatnih 9.1 stepeni po Rihterovoj skali.

NASA je tada saopštila da je ovaj zemljotres smanjio dužinu dana za 2,68 mikrosekundi. Za razliku od toga, svemirska agencija navodi da kada je kineska brana u najvećoj tački, ona zapravo stvara zaista mali otpor Zemljinom okretanju - čineći dan nešto dužim.

Sopstveni proračuni dr Čaoa kažu da bi to povećalo dužinu dana za 0,06 mikrosekundi, kao i da je pomerilo položaj polova Zemlje za otprilike dva centimetra.

Dakle, promena postoji, iako je marginalna. I to je nešto što doživljavamo i tokom prirodnih katastrofa kao što su zemljotresi.

Ipak, s obzirom na to da su to ogromni događaji u geografskom i geološkom smislu, polako se stvara svest o tome da bi čovečanstvo trebalo da učini dodatne korake kako bismo razumeli razmere potencijala koje ćemo u budućnosti razvijati. Kao i da, samim tim, budemo oprezniji.

Autor: redportal.rs / Marko Radovanović